Jedna za laku noć – razmislimo

U selu na otoku bio običaj da glave obitelji biraju župnika. Kad je nakon dugo godina umro tadašnji župnik  umro stari župnik okupile se glave obitelji u zbog dogovora oko novog župnika.

Nakon obroka od slanih srdela i par čaša vina reče jedan: “Trebamo izabrati nekoga tko je svet.”
Drugi će na to: “A ne, nije to dosta, nama treba netko mudar.”
Na taj prijedlog prisutni se malo zamisliše i jedan od njih reče: “Sve to stoji, slažem se, ali nama treba netko razborit.”
Četvrti će na to: “Ne, ne,  zaludu je sve to ako nije moćan.”
“Kako to misliš?” – upitaše ga.
“Moćan da može otjerati vjetrove, oblake i hrušteve, poslati kišu, zaustaviti grad, poplavu i studen.” Prijedlog se svidio prisutnima pa prihvatiše taj prijedlog.
Sutradan se otokom pronio glas da u selu žele moćnog župnika. Prolazili su dani i mjeseci, nitko se nije javio za službu.

Nakon nekog vremena ipak se javi jedan mladi, tek zaređen svećenik. Njegovi kolege odvraćali su ga od odluke jer su zahtjevi mještana nerealni, ono što su očekivali od svog župnika izvedivo je jedino Bogu.
Mladac se nije dao odgovoriti. Odlučan u svom naumu uputio se u selo. Vijest o njegovu dolasku brzo se pronijela selom. Ubrzo se pred crkvom okupilo mnoštvo mještana. Mladi svećenik objavi im svoju odluku da prihvati mjesto župnika u njihovu selu.
Pitaše: “Znate li što se od vas očekuje?”
“Znam. I pristajem, uz jedan uvjet.”
Seljani ga odlučiše poslušati.
“Kada selu bude nešto trebalo, očekujem da se prije dolaska k meni vi najprije dogovorite što točno hoćete i da mi potom četvorica predstavnika to prenesu.”
Selo pristane,

I tako prođe prva zima, pa proljeće i dođe ljeto. Otok pogodi suša. Seljani bijahu iscrpljeni i odlučiše obratiti se svom župniku za pomoć – da im pošalje kišu. Nakon dogovora u selu, kako je već bilo predviđeno dogovorom, četvorica pođoše k župniku zatražiti kišu.
“Čudim se da niste prije došli”- reče im.
“Želimo kišu.” – rekoše.
“Svi želite kišu?” – upita ih.
“Da, velečasni, baš svi.”
Svećenik priđe prozoru, pogleda u nebo i reče: “Kad je tako, onda nam se dogovoriti za dan. Kad želite da vam pošaljem kišu?”
“Danas.” – brzo reče jedan.
“Ne danas, sutra.” – na to će drugi.
“To ne dolazi u obzir” – reče treći – “Sutra moram skupiti sijeno. Padne li kiša, sve će mi uništiti. Sutra nikako.”
“Dobro, hoćemo li onda prekosutra?”
“Bože sačuvaj, velečasni”- glasno će jedan, “Prekosutra je sajmeni dan.“

Svaki je predstavnik imao drugačiji prijedlog pa im svećenik reče: “Ovako ćemo, sad otiđite svojim kućama, dogovorite se koji dana želite kišu pa se vratite.”

Kažu da se još nisu vratili…
U međuvremenu je pala kiša.