Uticaj online nastave na djecu svih uzrasta u njihovom odrastanju ostaviće na neke više, na neke manje posljedice, u zavisnosti individualnih karakteriistika i osobina ličnosti djeteta.
Piše: BiljanabBegović
Bez obzira iz koje sredine potiču djeca, vrlo urbune, urbane ili ruralne sredine uticaj virtuelnih sadržaja, sjedenje i gledanje u ekran, pričanje na mikrofon i gledanje drugih uključujući kameru, nije prirodan ni realan nastavni niti vannastavni proces. Nedostatak vršnjačke socijalizacije je poseban faktor koji niko (ni laptop, ni ekran niti bilo kakva virtuelna komunikacija) ne može zamijeniti. Dječiji smjeh, radost i igre na velikom odmoru, zvuk školskog zvona, djeljenje užine,ne može zamijeniti nečija najljepša soba, najbolji laptop, niti bilo šta drugo.
Posljedice online nastave reflektovat će se ili se već reflektuju na slijedećim poljima:
-obrazovno-odgojnom, koja je prvenstvena uloga škole u pravom smislu riječi škola. Sadašnja škola je virtuelna i ona jednom prvačiću na žalost, nije usadila svoju pravu misiju i ulogu. Nije ni učeniku II razreda, koji je započeo prvi razred realno, završio irealno i opet pohađa nastavu, malo ide, malo ne ide. Kakvo osjećanje odgovornosti, radnih navika (koje se formiraju u ranom uzrastu) može da se razvije na ovakav način, ukoliko ih dijete već nema u sebi ili je sve prepušteno porodici, tj. roditeljima.
Da li su roditelji svi toliko edukovani da pruže svojoj djeci sve što treba da im pruži škola, da li imaju pedagoška i psihološa znanja ili za to se ljudi školuju?
II vrsta posljedica su emocionalne prirode. Kod neke djece razviće se razne vrste strahova uslijed svih iznijetih činjenica, anksioznost, otpori prema školi, nezadovoljstva, apatija, letargija, malodušnost, skeptičnost, nepovjerenje prema drugima i sebi, nesigurnost, nedostatak samopuzdanja, kompleksi manje „vrijedim“ jer ne mogu, nemam prostora i vremena da pokažem i iskažem koliko vrijedim…
III vrsta posljedica su socijalne prirode. Nedostatak socijalne interakcije, druženja, je možda od svega navedenog nenadoknadiv momenat za svu djecu od prvog razreda osnovne do završnih razreda srednje škole i gimnazija. Usamljenost i prepuštanje djece svim štetnim faktorima koji izazivaju virtuelni sadržaji najveći su potencijalni problem koji će ostaviti štetne posljedice na mentalno zdravlje djece. Ono što je dokazano i u praktičnom, svakodnevnom životu naročito uočljivo i prisutno kod djece ovog vremena, velika NESTRPLJIVOST, uzrokovana uticajima igrica koje su brze, na dugme.
Druga bitna odlika takođe u velikom broju prisutna pojava, MANJKA ILI NEDOSTATKA KONCENTRACIJE I PAŽNJE.
Sve već prisutno o čemu se govori i sa čim se susreću roditelji sa problemom kod svoje djece, ili nastavnici sa problemima svojih učenika, umnogome će produbiti trenutni sistem školovanja.
U perpektivi biće potrebno puno rada sa djecom, nastavncima i roditeljima na saniranju posljedica i na osnaživanju kapaciteta za prevladavanje istih.
