Martina Đekić, Dervenćanka sa adresom u Teksasu, zimus je prvi put posjetila rodni grad nakon šest dugih godina. Tom prilikom svoja iskustva zabilježila je i kroz „vlogove“ na svom Jutub kanalu „TexasLife“ i tako Derventu približila svojim pratiocima, njih nešto više od šest hiljada.

U Derventi je posljednji put bila februara 2015. godine, a od tada nije primijetila drastične promjene u gradu, iako su joj neke novine zapale za oko.

– Derventa se za ovih par godina dosta izgradila, tu su nove zgrade, novi kružni tokovi i crveni natpis „DERVENTA“ koji mi se najviše sviđa i super je za fotografisanje, za turiste i za uspomene iz Dervente. Nisam uopšte imala osjećaj da nisam bila godinama, s obzirom da uglavnom znam šta se dešava u gradu jer je dosta toga dostupno na društvenim mrežama i naravno na Derventa Cafeu, kaže Martina na početku našeg razgovora.

Put do Teksasa vodio ju je preko Novog Sada. Ljeta 2011. godine prvi put, preko programa Work&Travel, tri mjeseca je provela u Njujorku. Već tada je ova zemlja osvojila njene simpatije, a nakon završetka master studija inženjerskog menadžmenta na novosadskom FTN krajem 2013. godine prijavljuje se na jednogodišnji program „Au Pair“.

– Ovaj program je zapravo internacionalna razmjena koja omogućava da zarađujete čuvajući djecu. Bio mi je privlačan jer sam radila posao koji mi odgovara jer volim mališane, kao i zbog kulturne razmjene, jer sam mogla da upoznam načine na koje Amerikanci odgajaju svoju djecu i kako izgleda život sa američkom porodicom. Moj plan je bio da odem u Ameriku na godinu dana, međutim kad sam došla u Teksas to se sve nekako promijenilo. Jednostavno sam osjetila da tu pripadam, da želim da živim ovdje i nakon zavrsetka programa. Produžila sam boravak još godinu dana, a nakon toga sam studirala poslovni menadžment na Komjuniti koledžu (Community Collegu), te master koji sam završila krajem 2019. godine, kaže sada već uspješna menadžerka.

U San Antoniju živi već punih sedam godina, a zanimljiva anegdota prati njen brak sa mužem Vladimirom, inače iz mjesta nadomak Beograda. Upoznali su se 2017. godine u SAD-u, a kasnije su shvatili da su istovremeno studirali u Novom Sadu čak pet godina, a da ironija bude još i veća, praktično su živjeli u susjednim zgradama, ali ih je sudbina spojila tek na drugom kontinentu!

Danas zajedno vode Jutub kanal kojim prvenstveno žele da daju neke korisne savjete ljudima sa ovih prostora koji dolaze u Ameriku, bilo da se radi o zaposlenju, izbjegavanju nepotrebnih troškova, savjete o studiranju, kako da kupe kuću u Americi…

– Suprug i ja smo sasvim spontano počeli da snimamo, iz hobija, želeći da sačuvamo zabilježene neke zajedničke trenutke. Ljudima se svidjelo što smo prirodni i opušteni i zbog toga su nas zavolili. Uskoro su počela i praktična pitanja vezana za Ameriku jer ima dosta mladih ljudi koje zanima život ovdje i kako izgleda taj “američki san”, pa smo postepeno odlučili da će naš kanal uglavnom biti fokusiran na život u Americi i naša iskustva ovdje…pokušavamo da dočaramo ljudima koji žele da dođu u Ameriku šta ih očekuje, kako da grade kreditnu istoriju, kako da dobiju vozačku dozvolu, da kupe auto i slično. Snimamo i „vlogove“ sa putovanja, nastojimo da budemo zabavni, a za taj dio je uglavnom “zadužen” Vlada, kaže Martina, naglašavajući da je  to ipak zabava.

Svakodnevni život u SAD-u umnogome se razlikuje u odnosu na našu stvarnost. Osnovna razlika je jednakost, priča Martina, jer “došljake” niko ne gleda kao strance, a vjera i nacionalnost su potpuno u drugom planu. Amerikanci uglavnom ne vode računa o tuđim životima, žive u organizovanom sistemu u kojem rodbinske i političke veze i ne igraju ključnu ulogu.

– Posao može da se lako pronađe i bez da si uključen u neku stranku i mogu da kažem da mi se to najviše sviđa. Dobar radnik se u ovoj zemlji cijeni i ako želiš da radiš možeš i lijepo da zaradiš. Kod nas vlada mišljenje da se „u Americi se samo radi, pidžama posao i to je to”, a ja se, iskreno, ne bih se složila sa tim. Ljudi uglavnom rade od 8 do 5 sati, nakon čega su slobodni, kao i vikendima. Sa druge strane postoje i ljudi koji rade dva posla. Ovdje porodice uglavnom vikendom putuju, idu u druge gradove, u parkove, vožnje čamcima, šetnje…nedjelja nije kao kod nas dan za odmor i da se bude kući. Oni nastoje da svaki slobodan dan provedu napolju i da obiđu nova mjesta. U Teksasu je tropska klima i ovdje je stalno toplo, ljeti su temperature i po 40 stepeni, ali se najbliža plaža srećom nalazi u Meksičkom zalivu, na svega 2 sata vožnje od San Antonija, kaže Martina o svakodnevici.

Iako je Teksas uporište republikanaca i kao takav smatra se konzervativnim dijelom Amerike, Martinina iskustva svjedoče drugačije. Ljudi su veoma ljubazni i žele da pomognu, tako da ni ona ni Vladimir nisu imali negativna iskustva.

– Teksas graniči sa Meksikom tako da ovdje živi dosta Latinoamerikanaca, španski je drugi jezik i na svim pozicijama, bilo radnjama ili kompanijama, zaposleni većinom govore i engleski i španski. Tipična hrana za Teksas je njihov „stejk“, dimljena rebarca na roštilju, takosi, fahitas, čips i salsa, a piće margarita. Amerikanci se uglavnom  hrane u restoranima i posle posla ugostiteljski objekti su puni. Nismo zapazili da rasizam postoji u Teksasu, kao ni neke druge negativne pojave. Amerika je zemlja u kojoj žive ljudi sa svih strana svijeta, svih vjera u nacionalnosti. Kad počnete da pričate odmah vas pitaju odakle dolazite zbog vašeg akcenta i veoma su im zanimljive naše priče kako smo došli u Ameriku i kakav je život kod nas na Balkanu. U San Antoniju je popularna košarka, a mi živimo na 15 minuta od dvorane u kojoj „Spursi“ igraju NBA utakimce, tako da cesto idemo tamo, opisuje Martina svakodnevicu.

Derventa Cafe