Goraždanin Munir Kazagić ove godine utrostručio proizvodnju cvijeća.

Pandemija koronavirusa ostavlja posljedice u svim segmentima života, ali da i to ne mora biti pravilo potvrđuje Goraždanin Munir Kazagić, vlasnik jedinog rasadnika cvijeća u istočnom dijelu BiH. Proizvodnju cvijeća kojom se bavi gotovo tri decenije ove godine je utrostručio. Iako je potrebno mnogo truda, ulaganja i odricanja, ne žali se.

Za naše uvjete rijetkim zanimanjem Goraždanin Munir Kazagić počeo se baviti iz hobija, ali da nastavi mnogo ozbiljnije, opredijelio se, kako kaže, iz ljubavi, ali i potrebe. Na svom imanju u naselju Kazagići godinama je proizvodio povrće, bio jedan od brojnih poljoprivrednika koji je višak proizvoda morao davati po nižim cijenama, a ono što propadne bacati.

 Tri mjeseca sam radio u Holandiji kod jednog proizvođača cvijeća. Iz te zemlje sam “donio” malo njihove pameti, jer da biste uzgajali cvijeće, mnogo morate znati. Prvo, kod koje firme koju sortu kupiti. Iz Amerike je dobra ljubičica, iz Francuske salvija, iz Holandije petunija … Da bi to saznao, jednu godinu moraš biti „donji“, naredne godine shvatiš da je od druge firme bolje i tako fuliš sezonu – kaže Kazagić.

Zadovoljan je potražnjom koja ga je i ponukala na ovaj korak.U ovim specifičnim vremenima kada su ljudi opterećeni svakodnevnim korona statistikama, Munir Kazagić uživa u društvu biljaka koje je vrijedno proizvodio tokom zime.

U šali kaže da nije imao susret sa koronavirusom koji, smatra, ovdje ne bi mogao ni opstati. Kako se i ljudi sve više okreću prirodi, tako je porasla i potražnja za ukrasnim biljkama, što je i njega ponukalo da u jedinom rasadniku cvijeća u ovom dijelu države, utrostruči prozvodnju.Napominje da se opredijelio za standardne sorte, za kojima vlada najveća potražnja. Tako se najviše prodaje begonija, petonija, kadifa, salvija, muškatle padajuće i viseće, surfinija.

Za uzgoj pelargonije, surfinije, petonije, verbene, salvije, kadifice, nekih od najtraženijih sorti na ovom području, potrebni su i odgovarajući uvjeti, pa je u svom plasteniku Kazagić uradio sistem grijanja, izolirao prostor od prodora hladnoće i vlage, a osim sjemena, iz inozemstva mora nabavljati i zemlju. Naime, za presađivanje, oživljavanje ili rast biljke potrebni su odgovarajući, različiti komposti koji se u BiH ne proizvode.  

Tokom kratkotrajnog boravka u Zemlji lala Munir je shvatio kako funkcionira proizvodnja u modernoj državi koja svakom od proizvođača garantira otkup.

– Tamo čovjek zna zašto i za koliko radi. Ovdje je sve nazor. Ako si zaradio marku, država traži dvije. Imali smo poticaj za plastenike, pa su i njega ukinuli. Držao sam na garaži staklenik veći od 20 kvadrata s vakumiranim staklom, grijanjem, ali ne daju mi poticaj jer kažu da to nije plastenik. U sjevernoj Bosni svaki dan ima sve više proizvođača cvijeća, jer povrće ako ne prodaš, kalira, a cvijeće možeš držati u vazi, na njemu ne možeš izgubiti – ističe Kazagić.