Legenda o braći Morića, nije sve kao u sevdalinki

Za razliku od Budaline Tale i Muje Hrnjice braća Morići su stvarni ljudi koji su zivjeli sredinom 18.stoljeća u Sarajevu.Postoje historijski dokumenti koji potvrđuju njihovo postojanje pa čak i same predaje o njima.

Mehmed i Ibrahim Morić sinovi su Mustafage Morića a njihova porodica u tom vremenu bila je ugledna i moćna.Bili su trgovci a historisjki dokument iz 1750.godine navodi Ibrahima i Mehemeda kao sarače odnosno kozare.Nedugo nakon toga braća Morić će biti pogubljeni,tačnije u martu mjesecu 1757.godine su uhvaćeni negdje na čaršiji te provedeni krpz nju do bijele tabije i uz pucanj topa tamo obješeni.

Vrijeme je to nakon boja pod Banjalukom, kada su Bošnjaci bez pomoći Carigrada pobijedili nadmoćniju austrijsku vojsku, za šta su od Porte „nagrađeni“ novim nametima.

Stanovništvo se zbog toga sve više počinje buniti i u Bosni izbija anarhija.

„U tom vremenu nije se poštovao ni paša, ni zapovijednik, ni kadija, pa čak ni ulema…“, piše hroničar toga doba – Mula Mustafa Bašeskija.

Među kolovođama čestih pobuna protiv osmanske vlasti u Sarajevu bila su i dva brata Morića iz Vekil-Harčove mahale podno Alifakovca.

Predaja kaže kako se Morići nisu borili samo protiv vlasti, već su u zavadi bili i sa Halilbašićima, koji su živjeli u mahali na drugoj strani Miljacke, te da su se pristaše ove dvije ugledne sarajevske porodice po gradu sukobljavale poput dvije zaraćene vojske.

Međutim postoje i neke predaje da su braća Morići imali nedolično ponašanje drugi opet kazu da su bili veliki drznici i pijanice.

Priča se i da su Morići bili silnici i zulumćari – sjeli bi nasred Šeher-ćehajine ćuprije jedan naspram drugog i pružili svoje dugačke čibuke da im se lule dodiruju. Tako bi satima sjedili, pričali i pušili, a da za to vrijeme niko nije smio preći preko ćuprije.

Balade koje su opjevale braću Moriće drugačije su zapamtile taj događaj što je svakako prirodno za to vrijeme a majka braće Morića Amina zauzela je ključnu ulogu u tim baladama jer je ostala bez odraslog muškarca u porodici.
“Ferman stize iz Stambola,bujruldija iz Travnika,uhvatite dva Morića.dva Morića dva pašića…ode haber staroj majci,stara majka pitu kuha u ruci joj oklagija a u drugoj zlatan ibrik.Oklagiju prelomila zlatan ibrik o tle udri pa poleti gola bosa bosonoga bez papuča,gologlava bez fesića…”

U istraživanju profesorice Dženane Buturović navodi se kako je pronađeno najmanje 28 verzija ove balade, koja je prevedena i na nekoliko svjetskih jezika.

Kada je anarhija u Sarajevu dozlogrdila vlastima, Morići su početkom marta 1757. godine uhvaćeni. Najvjerovatnija verzija njihova hapšenja je ona po kojoj su zarobljeni nakon ikindije (popodnevne molitve) u Bakr-babinoj džamiji na At-Mejdanu, nakon čega su u lancima sprovedeni do sarajevske tvrđave, gdje im je suđeno, a nakon čega su i zadavljeni.