Djevojčica koju su Škorpioni 16 puta upucali postala potpredsjednica Skupštine Kosova. Saranda Bogujevci, djevojčica kojoj su ”Škorpioni“ prije 22 godine masakrirali i pobili cijelu obitelj, danas umjesto mržnje zastupa dijalog.

Dragan Bursač

Saranda je prvo preživjela, pa svjedočila istini, pa se obrazovala, pa zauzela važnu političku poziciju u svojoj zemlji.

Jeste li čuli za Sarandu Bogujevci? Ona je čudo od djevojke. Ona je borac. Ona je osoba koja preživljava u inat zlu i zvijerima zla i rata. Ona je čudo koje pokazuje da je život neuništiv. Ona je trn u oku nacionalističkim monstrumima!

Ona je djevojka koja svojim životom priča jednu nevjerovatnu, strašnu, a istinitu priču.

Saranda Bogujevici, od djevojčice kojoj su ”Škorpioni“ prije 22 godine masakrirali i pobili cijelu obitelj, od djeteta koje je upucano čak 16 puta do potpredsjednice Skupštine Kosova, Saranda svjedoči svojim životom o zlu koje je njeno tijelo, njena duša i njeno srce osjetilo i preživjelo.

Pakao u ulici Rahmana Morine 7

Ali krenimo redom i podsjetimo se tog strašnog dana u realizaciji srbijanskih “Škorpiona“:

Tačno prije dvadeset dvije godine, 28. marta 1999. u ulici Rahmana Morine broj 7 u Podujevu desio se masakr neviđenih razmjera. Srpska jedinica “Škorpioni“, upravo ona koja je zdušno učestvovala u srebreničkom genocidu, sa svojim psima rata upala je u dvorište porodice Haljima Gašija i zvjerski pobila 14 žena i djece.

Saranda Bogujevci gleda ispred sebe. Ima 13 godina i cijeli život pred sobom. Gleda dvorište, gleda bašču, gleda kuću… I vidi četrdeset naoružanih srpskih specijalaca kako upadaju među žene i djecu. Gleda i vidi sebe, van sebe od straha, kako se samo dijete može uplašiti.

Vidi kako ih „Škorpioni“ prvo naguravaju na kraj bašče. Vidi kako se smiju, dok psuju i udaraju žene i djecu. Onda, onako u bijesu i bunilu, izguravaju sve, njih 19 na ulicu. Na nekakav pretres.

Saranda mahinalno stavlja ruke u džepove. Da se zaštiti od stranaca, neznanaca. Od tih čudnovatih zlih očiju koje su došle ko zna od kuda da ih unište. Niko razuman ne zna zašto. A došli su ti „Škorpioni“ osokoljeni klanjima po Bosni sa aminom Miloševićevim i države Srbije da ubijaju poput hijena nejač na Kosovu.

Saranda čuje kako se vojnici u uniformama sprdaju sa djecom. Jedan je pronašao klikere kod njenog brata. Uzeo je djetetu klikere, gurno ga i opet se nasmijao. Saranda se trese i promatra. Vojnik pita ko je majka djetetova? Pojavljuje se mati Sarandina, blijeda. Vojnik baca klikere njoj pod noge. Za uspomenu od sina, valjda. Nakon samo par sekundi žene i djeca su dovedeni na kraj dvorišta.

Saranda čuje svoju strinu Šefkatu kako govori monstrumima na srpskom „pa to su samo deca… kako možete, imate li vi srca?“.

A onda počinje pakao masovnog strijeljanja. Vojnici nasumično pucaju prvo u žene koje uz jauke padaju po dvorištu, a onda prelaze na djecu…

Saranda Bogujevci o tom momentu kaže:

“Pogođena sam u nogu. Neko je krkljao. Ponovo su pucali. Pogođena sam zatim u ruku i leđa. Podigla sam glavu i vidjela brata Genca koji mi je rekao ‘vidi šta su uradili bratu’, kojem je bilo raznijeto pola glave. “

Djevojčica u krvi izmasakrirane braće

Dijete gleda raznesenu glavu svoga brata. Možete to li shvatiti dok je monstrumi nastavljaju rešetati?! I to kako. Saranda dobija dva metka u nogu, jedan u leđa i čak 13 u ruku. 16 paklenih metaka. Na dijete! A ona je još imala sreće. Preživjela je. I tako poluživa okrenula je glavu na drugu stranu. A na drugoj strani leži njen brat Fatos sa rupom u stomaku. Saranda mu govori, koliko govoriti može, dok iz pluća šište krv i zrak, da se dječak pravi mrtav. Ovaj haos traje svega minut, možda dva…

Tog jutra 28. marta 1999. u dvorištu Halima Gashija ubijeno je sedmoro djece i sedam žena:

Shpetim (1989.) i Shpend (1986.), sinovi Safeta Bogujevci, njegova supruga Sala (1960.), Nora (1984.), kćerka Seljatina Bogujevcija, njegova supruga Shefkate (1956.), Shehide Bogujevci (1932.), Nefise Bogujevcu Llugaliu (1945.), sestra Seljatina i Safeta, njena snaja Fezdrije Llugialiu (1978.), Dafina (1990.), Arber (1992.), Mimoza (1995.) i Albin (1997.), deca Envera Durići, Fitnete (1963.), Enverova supruga i Isma (1930.), Enverova majka.

Fatos, Saranda i Jehona Bogujevci, djeca koja su preživjela strijeljanje, otišla su da žive u Englesku. Oni su na dan strijeljanja imali 11, 12, odnosno 14 godina.

Eto, tako je bilo tog 28. marta 1999. godine i tako je Saranda, pukim slučajem ili Božijom voljom ostala jedno od preživjele djece.

A danas?

Danas će ova mlada žena, biće to bezmalo u dan, biće izabrana za potpredsjednicu kosovske Skupštine. I ona je ta, koja umjesto mržnje zastupa dijalog, zastupa inkluziju svih članova kosovskog društva. A mogla je biti izjedena i u mržnji i u rasulu nakon horora koji su joj priredile srpske vlasti.

Pronalazak nestalih

Jesenas je Saranda u skupštini Kosova, jasno i glasno poručila ispred svoje partije-Pokreta Samoopredjeljenje:

“Vlada Kosova mora insistirati na rešavanju pitanja nestalih u potpunosti u skladu sa međunarodnim standardima i mehanizmima. Skupština traži od vlade Kosova da se ne složi da razgovara sa bilo kojim zvaničnikom iz Srbije, a da odmah ne pruži informacije o prebivalištu svih osoba koje nisu pronađene u ratu 1999.godine”.

Jer je to njen zavjet prema svojim članovima porodice, ali i prema svim nestalim u agresiji Srbije na Kosovo 1999. godine. A takvih je mnogo. I da, država Srbija sa svojim zvaničnim organima mora pokrenuti akciju, mora doći do informacija i prezentovati ih kosovskoj strani. To je najmanje što može uraditi, nakon zla koje je posijala prije više od dvije decenije.U intervjuu za Rojters iz 2017. godine Saranda će reći:“Ja volim život, ali istovremeno osjećam da imam moralnu obavezu prema Kosovu, prema Engleskoj i prema čovječanstvu da učine nešto na temelju onoga što sam doživjela.

”A šta smo mi učinili da Sarandina priča postane svima vidljiva, šta smo učinili da se svi, ali svi monstrumi adekvatno kazne i da se, što je najvažnije nestale osobe nađu, kako bi se zlo jednom za svagda zaustavilo i nikad ne ponovilo.Saranda je prvo preživjela, pa svjedočila istini, pa se obrazovala, pa zauzela važnu političku poziciju u svojoj zemlji. Ona je učinila hiljadu puta više nego dovoljno.