Pozitivna priča iz Požarevca: Penzionerka nasljedstvo poklonila porodici bez krova nad glavom

Dugo se „šuškalo“ po selu o humanoj porodici iz Požarevca koja hoće da pokloni dio svog nasljedstva jednoj drugoj porodici koja nema krov nad glavom. Da tamo „ gdje ima dima, ima i vatre“ potvrdio je sveštenik Rade koji se na nedjeljnoj liturgiji u seoskoj crkvi javno zahvalio Ljubinki Nikolić na humanom gestu.  

Ljubinka, vaspitačica u penziji iz Požarevca, naslijedila je kuću sa okućnicom i još nešto zemlje u Poljani, od svoje tetke Aleksije Stević, koja nije imala djece. Iako je kuća dosta stara Aleksija je do prije dvije godine živjela u njoj, piše ebranicevo.com.

Prvobitna ideja je bila, priča Ljubinka za E-Braničevo, da prodaju kuću koja vrijedi između tri i pet hiljada eura, i taj novac uplate za liječenje bolesne djece. Međutim, prošlo je izvijesno vreme, a kako ozbiljnih kupaca nije bilo došli su na drugu ideju. U dogovoru sa svojom porodicom, ćerkom Natašom, zetom Vladanom i unukom Ninom, Ljubinka je odlučila da dio nasljedstva pokloni. Da odluči kome je najpotrebniji krov nad glavom, pomogao je mještanin Vladan Paunović.

„Kada sam čuo da hoće da daju kuću u humanitarne svrhe sjetio sam se Bojana Markovića, to je mnogo dobar dečko koji ima porodicu, ženu i dijete od godinu dana, a nemaju gdje da žive. Želio sam da pomognem i predložio sam da njemu poklone kuću“, ispričao je za E-Braničevo Vladan Paunović iz Poljane.

U cijelu priču uključio se potom i Perica Novaković, poznatiji u Poljani kao Pera poštar, koji povremeno radi sa Bojanom neke dodatne poslove po selu i za njega ima samo riječi hvale. Njegova uloga je bila da spoji Bojana sa Ljubinkinom ćerkom Natašom, koja je bila zadužena da ovu humanu misiju sprovede u djelo. Tako je i bilo, a onda su zajedno obišli kuću pokojne Aleksije.

Bojana život nije mazio, iako ima roditelje rano je ostao bukvalno na ulici, bez stalnog posla i stambenog pitanja. Pera je uspio da mu pronađe smeštaj, trenutno sa porodicom živi u jednoj kući čija je vlasnica u Požarevcu, ne plaća kiriju već održava kuću i okućnicu. Ipak, to je samo privremeno rješenje.

„Upoznala sam se sa Bojanom i njegovom suprugom i otišli smo da pogledaju kuću. Oni su rekli da im odgovara i pitali koliko košta. Samo sam im odgovorila: „Ne košta ništa, to ćemo da vam poklonimo“, ispričala je Nataša.

Bili su zbunjeni i iznenađeni, od snažnih emocija su i zaplakali.

Ugovor o poklonu Ljubinka i Bojan potpisali su u petak, 12. marta. Pored kuće sa okućnicom, Bojan je dobio na poklon i 30 ari pod šumom.

 „Država se bori za očuvanje sela, a takvi ljudi koji nemaju gdje da žive u selu, tražiće put da odu, i to je bio jedan od razloga što smo htjeli da poklonimo kuću. Igrom slučaja smo upoznali tu porodicu koja zaista nema krov nad glavom i bez razmišljanja smo im poklonili kuću. Drago nam je da će u tom dvorištu da se igraju djeca poslije 100 godina“, priča Ljubinka.

Bojan je neizmjerno zahvalan svojim dobročiniteljima i sada samo razmišlja o tome kako što prije da sredi kuću i usele se do zime.

„Nisam očekivao sve ovo što se desilo, presrećni smo. Imamo sina od godinu dana, zove se Nikola, a sada možemo da planiramo i proširenje porodice. Za mlade ljude mnogo je značajno da imaju riješeno stambeno pitanje. Srećan sam što imam podršku ljudi iz sela, oduvek sam volio selo. Stanovao sam i u Beogradu i Smederevu, ali ovdje mi je najljepše, poznajem ljude, tu sam odrastao, školu završio, tu vuče srce“,  iskren je Bojan.

Ganut ovakvim gestom, riješio je da u znak zahvalnosti i poštovanja nastavi da slavi Aleksijinu slavu Mitrovdan.

 „Sve se desilo spontano. Hvala Nataši i tetka Ljubinki što im od nekoliko hiljada eura više vrijedi to što će dijete da trči po dvorištu, što će slava da živi i sveća da gori. Ta satisfakcija je mnogo veća, a vrijednost za Bojanovu porodicu je nemerljiva. To je ovom čoveku promijenilo život,“ kaže Perica Novaković.

Dodaje da se njegova misija nije završila već planira da dalje pomaže da se kuća sredi.

„Apelujem na sve ljude dobre volje koji su u mogućnosti da pomognu, tražimo polovne prozore, vrata, stolove, elektromaterijal, vodovodni materijal. Naša misija će biti gotova kada se Bojan zajedno sa porodicom useli“, uporan je Pera.

Veliki broj mještana već pomaže, ko koliko i kako može. Pomozite i vi.