Proizvodi od prirodnog drveta koje majstori ručno izrađuju cijenjeni se od davnina i prepoznatljiv su bh. brend. No, ta se tradicija sve manje prenosi s koljena na koljeno.
 
Zanatlija Željko Pavlović koji ručno izrađuje prava remek djela od drveta – kuhinjsko posuđe, pladnjeve, stolove, stalke za svijeće, ukrasne police te razne skulpture po željama, kaže kako i sam taj posao radi u lošim uvjetima pa nema mogućnosti nikoga podučiti tom zanatu.
 
– Želio bih da imam radionicu, adekvatan prostor te da na nekoga mogu prenijeti ovaj zanat. Tko me god pita kako radim i s čime, ja objasnim, ali ne mogu nikoga držati na praksi jer i sam radim u dosta skučenom prostoru i neadekvatnim uvjetima – kazao je u razgovoru za Fenu Pavlović, 54-godišnji zanatlija koji se bavi rukotvorinama od drveta, rodom iz Konjica.
 
Pavlović s peteročlanom obitelji živi u garsonijeri u naselju Rodoč-Kolonija i razvojačeni je branitelj koji je, kako kaže, aplicirao i za stan i za radionicu na više adresa u Gradu i HNŽ-u, ali nikad odgovora ni na jedan upit nije dobio.
 
Drvenim rukotvorinama se ovaj samozatajni majstor bavi od svoje osamnaeste godine, uz oca varioca, koji je izrađivao ograde i manji namještaj od kovanog željeza i drveta. Međutim, dogodio se rat pa je Željko otišao u vojsku, ali čim se razvojačio odmah je obnovio rad s drvetom i željezom. No, 2008. se razbolio, pa je prešao na izradu manjih drvenih predmeta.
 
”Prvi pladanj za mezu naručila mi je sinova učiteljica. Ona je vidjela jednom prilikom kako radim s drvetom te me potaknula da se s tim aktivno bavim. I evo me sada, radim svo kuhinjsko posuđe, razne rezbarije za restorane i skulpture, te ostalo što se samo zamisliti može”, objašnjava ovaj zanatlija. 
Za svoje rukotvorine najviše koristi drvo oraha, jasena, javora, hrasta. ”Orah je najtraženiji jer privlači i bojom i kvalitetom”, navodi Pavlović koji se i za sirovinu mora sam pobrinuti. Kaže kako mu za izradu jednog pladanja nekad treba koji sat, a ponekad i pola dana.
 
”Sve ovisi od veličine posude i vrste materijala. Nekad mala posuda zahtjeva više vremena od veće, no vremenskog okvira nema”, ističe. 
 
‘Izrada počinje kupovinom drveta, nekad po želji, a ponekad ja sam ocijenim koje drvo ide za tu vrstu premeta. Najprije nacrtam oblik predmeta i onda počinjem oblikovanje pilom, a zatim glodalom i diskovima. Slijedi šlajfanje, pa potapanje u vodu, sušenje, pa opet potapanje. Nakon toga idem s premazivanjem jednom vrstom ulja i pčelinjim voskom”, pojašnjava Pavlović proces izrade jedne svoje drvene rukotvorine. Priča kako sa svojim rukotvorinama ide i na sajmove.
 
”Obilazim sve sajmove po Hercegovini, ali i šire. Tako prehranjujem obitelj. Imam i svoje prijatelje koji od mene naručuju za poklone. Sada je trenutno stanje epidemije pa sajmova nema, a opale su i narudžbe”, zaključuje zanatlija Pavlović, koji se i pored ovakve situacije ne žali, nego veli, samo skromnije živi.