Malo selo dalo puno svećenika, danas malo ljudi živi tu

POBOŽAN NAROD U župi je tek 380 stanovnika. Obitelji su davale i po nekoliko svećenika. Na dvojicu biskupa i nadbiskupa izuzetno su ponosni

Kamen i krš u dolini Neretve. Kamene kućice u nekoliko sela i zaselaka. Oko 380 stanovnika. To je mala župa Vidonje, najjužnija župa u Splitsko-makarskoj biskupiji. Rekli bi mnogi, Bogu iza nogu, ali ako je suditi po broju svećenika, biskupa i časnih sestara koje su dali, Bogu je ova župa vrlo draga.

Naime, iz župe Vidonje dolaze nadbiskup splitsko-makarski, monsinjor Marin Barišić, bivši papinski nuncij u Bjelorusiji i naslovni nadbiskup nekadašnje Ninske nadbiskupije Martin Vidović, nedavno izabrani hvarski biskup Ranko Vidović te još 20 svećenika i 60-ak časnih sestara, piše 24sata.hr.

Župa Vidonje nazvana je u spomen na staro selo iz kojeg su se mještani sredinom prošlog stoljeća iselili u okolna mjesta. Težak život se ovdje stoljećima živi, kažu mještani, ali Boga se ne odriču nikad.

‘Malo tko je pogledao na nas’

– Sva trojica naših biskupa rođeni su u Vidonjama i proveli su dio djetinjstva gore. NadbisPOBOŽAN NAROD U župi je tek 380 stanovnika. Obitelji su davale i po nekoliko svećenika. Na dvojicu biskupa i nadbiskupa izuzetno su ponosniKamen i krš u dolini Neretve. Kamene kućice u nekoliko sela i zaselaka. Oko 380 stanovnika. To je mala župa Vidonje, najjužnija župa u Splitsko-makarskoj biskupiji. Rekli bi mnogi, Bogu iza nogu, ali ako je suditi po broju svećenika, biskupa i časnih sestara koje su dali, Bogu je ova župa vrlo draga.

Naime, iz župe Vidonje dolaze nadbiskup splitsko-makarski, monsinjor Marin Barišić, bivši papinski nuncij u Bjelorusiji i naslovni nadbiskup nekadašnje Ninske nadbiskupije Martin Vidović, nedavno izabrani hvarski biskup Ranko Vidović te još 20 svećenika i 60-ak časnih sestara, piše 24sata.hr.Župa Vidonje nazvana je u spomen na staro selo iz kojeg su se mještani sredinom prošlog stoljeća iselili u okolna mjesta. Težak život se ovdje stoljećima živi, kažu mještani, ali Boga se ne odriču nikad.‘Malo tko je pogledao na nas’– Sva trojica naših biskupa rođeni su u Vidonjama i proveli su dio djetinjstva gore. Nadbiskup Barišić je i školu pohađao u danas napuštenom selu – govori nam Maja Vrnoga, načelnica Općine Zažablje, kojoj ova sela pripadaju.

Vodi nas do crkve Srca Isusova i Marijina, odakle su svi ovi biskupi, svećenici i časne sestre krenuli. Upoznaje nas i s postarijim mještaninom, voditeljem pučkih pjevača, Matom Ostojićem. Sa suzom radosnicom u oku priča nam o Ranku, Marinu i Martinu.– Oni su jedni od nas, iz ovog škrtog kraja – govori nam Mate pun ponosa jer pitamo za biskupe. Priča nam kako struje nisu imali do 60-ih, vodu do 2000-ih… Malo tko je pogledao na njih. Ostala im je samo vjera.Ranko je treći svećenik u obitelji– Mnogi su se odselili. Ima nas više po Hrvatskoj, nego u župi. Tako su i naši svećenici otišli. Don Marinko Vidović i don Boris su profesori, don Radojko je u konkatedrali svetog Petra u Splitu, don Marin Lav je negdje u Zagori, a don Ljubo Galov na Hvaru – nabraja Mate, koji ih sve poznaje.Mnogi svećenici dolaze iz jedne obitelji pa je tako biskup Ranko Vidović treći iz svoje obitelji, kaže nam njegova sestra Neda Galov.– Moj stric, don Mile Vidović, profesor je na Bogoslovnom fakultetu u Splitu. Svećenik je i sin drugog strica Radojko Vidović. I moj brat Ranko – govori Neda, koja kaže kako je plakala od sreće kad je njezin brat postao biskup.– Nas je 11 u obitelji, osam braće i tri sestre. Žao mi je što nam roditelji nisu živi da vide ovo – dodaje Neda. Priča nam kako je kao dijete bio jako boležljiv.– Sa sedam godina je imao čir, s četiri se umalo utopio u rijeci. Spasio ga je jedan čovjek. Očito je Bog imao put za našeg Ranka. Uz majku je molio stalno. Rekao je mojima da želi ići u sjemenište. Nisu se protivili, ali su mu ukazali na svu bremenitost i odgovornost tog poziva. On je rekao da se ne brinu jer je on odavno svoj put izabrao – zaključuje Neda.kup Barišić je i školu poh
ađao u danas napuštenom selu – govori nam Maja Vrnoga, načelnica Općine Zažablje, kojoj ova sela pripadaju.

Vodi nas do crkve Srca Isusova i Marijina, odakle su svi ovi biskupi, svećenici i časne sestre krenuli. Upoznaje nas i s postarijim mještaninom, voditeljem pučkih pjevača, Matom Ostojićem. Sa suzom radosnicom u oku priča nam o Ranku, Marinu i Martinu.

– Oni su jedni od nas, iz ovog škrtog kraja – govori nam Mate pun ponosa jer pitamo za biskupe. Priča nam kako struje nisu imali do 60-ih, vodu do 2000-ih… Malo tko je pogledao na njih. Ostala im je samo vjera.

Ranko je treći svećenik u obitelji

– Mnogi su se odselili. Ima nas više po Hrvatskoj, nego u župi. Tako su i naši svećenici otišli. Don Marinko Vidović i don Boris su profesori, don Radojko je u konkatedrali svetog Petra u Splitu, don Marin Lav je negdje u Zagori, a don Ljubo Galov na Hvaru – nabraja Mate, koji ih sve poznaje.

Mnogi svećenici dolaze iz jedne obitelji pa je tako biskup Ranko Vidović treći iz svoje obitelji, kaže nam njegova sestra Neda Galov.

– Moj stric, don Mile Vidović, profesor je na Bogoslovnom fakultetu u Splitu. Svećenik je i sin drugog strica Radojko Vidović. I moj brat Ranko – govori Neda, koja kaže kako je plakala od sreće kad je njezin brat postao biskup.

– Nas je 11 u obitelji, osam braće i tri sestre. Žao mi je što nam roditelji nisu živi da vide ovo – dodaje Neda. Priča nam kako je kao dijete bio jako boležljiv.

– Sa sedam godina je imao čir, s četiri se umalo utopio u rijeci. Spasio ga je jedan čovjek. Očito je Bog imao put za našeg Ranka. Uz majku je molio stalno. Rekao je mojima da želi ići u sjemenište. Nisu se protivili, ali su mu ukazali na svu bremenitost i odgovornost tog poziva. On je rekao da se ne brinu jer je on odavno svoj put izabrao – zaključuje Neda.