Zbogom Marijo Pejiću: Otišao je i odnio dio sna o boljoj BiH

Rano, prerano, podmuklo i neopravdano, korona je sinoć u 44. godini prekinula život uvijek vedrog i dobronamjernog čovjeka Marija Pejića. Otišao je istaknuti intelektualac i kulturni radnik koji je sa sobom odnio dio sna o boljoj BiH koji je istinski živio. Njegov odlazak najbolniji je za porodicu i prijatelje koji su izgubili voljenog sina, brata, dobroga druga, a BiH je ostala bez još jedne ljudske gromade, boema, koji je svakim svojim gestom pokazivao ljubav prema domovini i svome Sarajevu. Nikada nije odustajao od svog patriotizma zbog kojeg je kao i njegov otac Marinko Pejić stalno bio na vjetrometini, izložen udarcima nacionalista, jer nije pristajao na podjele u BiH. Bio je i ostao duboko uvjeren u legitimitet čovjeka, a ne Bošnjaka, Srbina, ili Hrvata. 

U sebi je Marijo Pejić nosio nepopravljivi optimizam i entuzijazam da može promijeniti svijet, učiniti ga boljim, pravednijim i veselijim. Osvajao nas je iskrenošću, zabavljao vječitom naivnosti neiskvarenog djeteta koje je stalno nosio u sebi. Živio je i radio brzo, nekada se činilo nemogućim da jedan čovjek može stići obaviti sve što je Mario započeo i realizovao. Smrt ga je zatekla na poziciji urednika dokumentarnog programa FTV-a i predsjednika Hrvatskog narodnog vijeća. U televiziju je unosio kreativnost, kroz HNV pokazivao mudrost. Dječiju razigranost je čuvao kroz Lino festival, umjetnost i tradiciju baštinio Božićnim koncertima i vođenjem BKC-a. Društvenu odgovornost je iskazivao i kroz brigu o marginalizovanim kategorijama društva organizovanjem brojnih radionica koje su tretirale njihovu problematiku. Autor je i medijski promotor, scenarist i producent više od osam stotina različitih kulturno-umjetničkih i obrazovnih manifestacija. Bio je član Crkvenog medijskog odbora za doček pape Franje u BiH. Dobitnik je velikog broja domaćih i međunarodnih nagrada, priznanja i zahvalnica. Autor je velikog broja znanstvenih i stručnih knjiga i radova.

Bio je i ostao svoj, jedan od onih ljudi koji su učinili sve što smatraju svojom dužnosti prema narodu i zemlji. Zato može počivati u miru. Nažalost najbolji odlaze kada su nam najpotrebniji, Marijo je nakon toliko dobivenih bitki izgubio onu najvažniju. Marijo Pejić je jedan od onih koji su pokazali da slobodnog čovjeka ne možeš pokoriti, možeš ga samo ubiti. Nema više Marija među nama, ali ostaju njegova djela kao neizbrisivi trag i zato vjerujemo da će njemu smrt otvoriti vrata slave, a zatvoriti vrata zavisti. Marijo Pejić je zaslužio da ga pamtimo.