Vlast Republike Srpske mora izvaditi glavu iz pijeska da bi se zaštitila rijeka Bosna

Trajno uništavanje riječnog korita i priobalja, te uskraćivanje budžeta Republike Srpske za milione maraka neplaćenih nadoknada, samo su neke od posljedica nelegalnog i nekontrolisanog iskopavanja šljunka u slivu rijeke Bosne.

Šljunak iz riječnih korita predstavljaja javno dobro Republike Srpske. U biznisu u kome se, i kad se, posluje po zakonu, okreću ogromne pare (dnevna zarada šljunkara mjeri se hiljadama maraka), nadoknade državi su – minimalne.

Odmah u startu želimo da kažemo, da nemamo ništa protiv ljudi koji se ovim poslom bave časno i odgovorno.
S druge strane, po državu, a i građane, mnogo veću opasnost predstavljaju oni koji se vode devizom „kopaj i bježi”.

Tokovi ogromnih suma novca zarađenog nelegalnom eksploatacijom šljunka takođe su nepoznanica, pa mnogi opravdano zaključuju da se njime i kupuje ćutanje nadležnih, koji već predugo ne uspijevaju da iznađu mehanizam borbe protiv ove vrste kriminala. Naprotiv, nedostatak kontrole, neuspješno iznađena sistemska rješenja u ovoj oblasti, ali i blaga kaznena politika za one koji krše zakon, idu naruku svima koji to i čine.

U septembru prošle godine predstavnik Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske na Okruglom stolu koji smo organizovali u Doboju je potvrdio da se šljunkarima više isplati da plate kaznu nego da legalno prijave svoj rad. Naše pitanje je – da li se nešto poduzima po ovom pitanju? Možda bi i oni koji se bave ovim poslom nelegalno počeli da ulaze u legalne tokove kada bi se za to stvorili preduslovi?

Takođe, od ministarstva smo dobili podršku za našu inicijativu – odnosno da se prilikom izrade novog Zakona o vodama RS uvrsti naš prijedlog da JU Vode RS takođe dobiju nadležnost da izriču kazne nesavjesnim šljunkarima.
Do tog dana je na snazi aktuelni zakon i apelujemo da se on počne ažurnije primijenjivati!

Kada je riječ o Inspektoratu RS, odnosno Vodnoj inspekciji – čitali smo u medijima da nemaju dovoljno zaposlenih, odnosno imaju jednocifren broj inspektora zaduženih za ovu oblast u cijeloj RS? Zašto nemate? Zašto ne zaposlite još 30-40 ljudi? Nema novca – pa naplatite nekoliko kazni i napunite budžet!

Ako je kaznena politika preblaga – obratite se kolegama u Vladi RS, možda vam oni mogu pomoći.
Ali, počnite se baviti svojim poslom pošto su građanima na području Doboja, Šamca, Modriče i Vukosavlja ugroženi životi!

Jer, aktivnošću nelegalnih i nekontrolisanih kopača ugrožene su ne samo obale rijeka, već i obližnja naselja. Međutim, posredna šteta koju divlji kopači nanose građanima, nepovratno uništavanje ekosistema naših rijeka, daleko je ozbiljnija od one finansijske. Ekolozi tvrde da se na najugroženijim lokacijama zatire cjelokupna flora i fauna. Nestaju biljke, ribe i divljač, a iza teških bagera ostaju krateri koji se pretvaraju u divlje deponije.
Poplave, nećemo ni da spominjemo. Svi se sjećaju vrlo dobro maja 2014. godine. Neponovilo se.
A način na koji se nadležni odnose prema nelegalnom i nekontrolisanom šljunkarenju, uporno ne rješavajući probleme u ovoj oblasti, ne može se nazvati drugačije nego zabijanjem glave u pijesak.

NEFORMALNA GRUPA GRAĐANA “ZA LEGALNU EKSPLOATACIJU MINERALA KORITU RIJEKE BOSNE”