Dok sa raznih strana stižu žalbe pčelara da su tokom zime zbog loše medonosne prošle godine stradala mnoga pčelinja drušva, dotle sve poznatiji pčelar Zdravko Kovačević (40) i njegova desna ruka, otac Mirko (70), zadovoljno trljaju ruke i pričaju suprotno.

U njihovom pčelinjaku u selu Guždelji kod Rogatice u sada već skoro prošlu zimu ušli su sa toliko društava da imaju pravo na državne podsticaje, a to će reći više od 50 društava, jer tradicionalno „zbog uroka“, čuvaju stvaran broj, sa zadovoljstvom ističu da se samo jedno društvo nije javilo na proljećno buđenje iz zimskog snado koga je došlo radi lijepog vremena i sunčane druge polovine februara.

Mi smo u zimu ušli sa jakim i zdravim društvima iako tokom prošlog ljeta od većine nismo uzeli ni kilogram meda a dali smo im, po društvu, 12 kilograma sirupa u omjeru 2 kilograma šećera na litar vode. Uz to, obavili smo i adekvatnu zaštitu od varoe i eventualno drugih bolesti i napasnika, priča Zdravko, a potvrđuje otac Mirko, koji je kao penzioner više boravi u pčelinjaku nego zaposleni sin i nije u mogućnosti da se maksimalno posveti pčelama i pčelinjaku.

Ovo jedno društvo koje smo zimus izgubili, otišlo je našom greškom. Pošto su kod nas uglavnom LR košnice, desilo se da nam je to društvo ostalo u donjem dijelu košnice, a većina hrane bila je u gornjem u koji se zimi pčele ne „penju“ i tako je ova košnica stradala, a med ostao ne potrošen, a mi neslavno, na našu štetu, prošli još jedan „kurs“ iz oblasti pčelarstva, kazuju Kovačevići.

Sva ostala društva su OK i mi smo prezadovoljni. Pred novu sezonu još jedanput su prihranili svoja društva sa po jednom „pogačom“ koju smo dobili kao podršku od opštine i načelnika Milorada Jagodića od 1 kilograna u kojoj je uz dio meda, šećera, bijelog luka, jabukovog sirćeta i pekarskog kvasca u potrebnim količinama.

Iako kalendarski zime još traje, sunce i lijepo vrijeme tokom većeg dijela dana izmamili su pčele i one već uveliko rade.

Kovačevići rekoše da se ove vrijedne životinjice užurbano vraćaju u košnice noseći na nogama „bremena“ polena lijeske od koga su prva tri, četiri rama već napunjena polenom kao neophodnim „repromaterijalom“ za buduće legla mladih pčela. Milina je gledati kao one to marljivo i neumorno rade, reče Mirko, koji, ni on sam ne zna, koliko puta na dan, sa šeširom i velom za zaštitu glave i dimilicom trkne da obiđe pčelinjak.

Ima za to i razloga, kazuje on. Treba zaviriti u svako društvo i ako zatreba još mu pomoći kojom stimulativnom pogačom, dok ne procvjetaju prve medonosen biljke. Za svaki slučaj treba i odgovarajući tretman protiv varoe koja uvijek prijeti. Paralelno radimo i na obezbjeđenju opreme za doček novih društava. U tom cilju uz pomoć genter aparata vršimo i proizvodnju matica za vlastite potrebe. Čini nam se da je to sigurnije nego po njih ići u neki od reprodukcionih centara, rekoše Kovačevići, koji kao hobisti od 2014. pčelare u rodnim Guždeljima.. Za biznis im je još rano iako uz med sve više proizvode polen, propolis i vosak od čijih 30 kilograma su zimus napravili veći broj satnih osnova za stara i nova društva.

Po meni, dodaje Zdravko, to i nije loše. U prvom redu u ovom dijelu gučevskog kraja nema veće upotrebe pesticida, herbicida i drugih hemikalija kod zaštite ostalih poljoprivrednih kultura. Ovdje, u našim Guždeljima, je i veća količina raznog voća, livade su pune svakovrsnih medonosnih biljki cvjetača, a i Rakitnica je blizu pa pčele imaju i čistu vodu za piće.

VOĆNJAK

Kovačevići uz pčelinjak u Guždeljima imaju i veliki voćnjak u kojem dominiraju jabuke, posebno crveni deližes, ali i domaće, autohtone zelenika i kanada, koje na indirektan način utiču na medobranje pčela iz njihovog pčelinjaka. Direktan doprinos voćnjaka je u tome da su Kovačevići jesenas uskladištili preko 300 gajbi veoma kvalitetnih jabuka za koje, na njihovu žalost, za sada nemaju kupaca. Ode po neka gajba, ali to je sitnica, pa će najvjerovatnije na kraju i njih veći dio otići u kace za rakiju, rekoše oni.