Seks magija, okultna umjetnost i kiselina: priča o zloglasnoj vještici King Crossa

U 1960-im bila bi slavljena u svijetu alternativne kulture, ali deceniju ranije Rosaleen Norton izbjegavali su, rugali joj se i ismijavali je

Nisu baš spaljivali vještice u Australiji četrdesetih i pedesetih, ali takođe im nisu ni olakšavali život. Uzmimo Rosaleen Norton, umjetnicu i samoprozvanu vješticu koju su tabloidi nazivali “vješticom Kings Crossa”. Više puta je hapšena, spaljivali su joj umjetnička djela, a društvo je izbjegavalo i rugalo joj se. Norton je živjela skromno, prodavajući svoju umjetnost, bacajući čarolije i uroke. Norton koja je živjela u Kings Crossu u poslijeratnim godinama, do svoje smrti 1979 godine, bila je fascinirana okultizmom od svog djetinjstva. Sa svoje 23 godine, živeći daleko od svoje konzervativne porodice, u raznim sumnjivim predgrađima Sydneya, počela je praktikovati tzv. trans magiju, a kasnije i seksualnu magiju. To je uključivalo bacanje čini, izvođenje rituala i uzimanje supstanci sa ciljem postizanja više forme svijesti; što je kasnije popularizirao Britanski okultist Aleister Crowley i što je uključivalo seksualne odnose sa različitim partnerima koji su izvodili rituale slične Indijskoj Tantri.

Fascinantna priča o životu Rosaleen Norton mogla je biti izgubljena da se Sonia Bible nije obavezala da će je iznijeti na ekran. Sniman sa veoma malim budžetom, uglavnom iz samofinansirajućih sredstava, dokumentarac je plod ljubavi. Autor je uspio pronaći nekoliko savremenika Norton, prije nego su preminuli, te skupiti dnevnike i umjetnička djela koja su bila u privatnim rukama. Autorica je spojila historijske dokumente tog vremena sa dramatičnim rekreacijama (Norton glumi Kate Elizabeth Laxton).

“Kada sam počela snimati film, znala sam da je ova priča na rubu živog pamćenja. Ovo bi bio posljednji film kasnih 50-ih, jer su ljudi umrli. Usmena historija ljudi koji su bili tamo-to je sada nestalo”, rekla je Bible. Naišla je na priču Norton u tabloidnim novinama, istražujući “2011. Recept za Ubistvo”, još jedan dokumentarac smješten u poslijeratni Sydney. “Bilo je to vrijeme velikih društvenih promjena. Tamno, crno vrijeme prije šiljastih automobila i rock'n'rolla, ali uoči kontrakulture”, rekla je Bible.

Cijelog svog života Norton je svoje zanimanje za okultno kombinirala sa umjetnošću. Njene slike, od kojih je neke policija zaplijenila i spalila, mogli bi se slobodno definirati kao ezoterične: platna često ispunjena užurbanim slikama žena koje grle Grčkog boga Pana, zmije i rogate demone.

Australija je u poslijeratnim godinama bila gotovo 90% kršćanska, a Norton je zbog svojih vlastitih uvjerenja postala meta. Nadzor i racije tadašnjeg Zamjeničkog odreda, kao i zaplijena njenog rada, kriminalizirali su je i pretvorili u ozloglašenu i šokantnu tabloidnu figuru. Jedan od njenih seksualnih partnera, proslavljeni dirigent Simfonijskog Orkestra Sir Eugene Goossens, bio je primoran napustiti Australiju kada je u njegovom prtljagu na Sydneyskom aerodromu pronađen pornografski sadržaj. Par je trpio, svako na svoj način, radi prekoračenja strogih moralnih granica vremena.

“Došlo je do brze promjene u odnosima između muškaraca i žena, društvenim konvencijama i politici. Trenutno također živimo u vremenu velikih promjena, ali kada ste u njemu, ne možete ga analizirati”, rekla je Sonia Bible.

Dio tragedije priče Rosaleen je i taj što je rođena prerano-1917 godine. Da je sada živa, postojala bi čitava zajednica vještica s kojima bi se mogla povezati na TikToku, ali čak i rođenje 10 godina kasnije pravilo bi razliku, prema Bible.

“Da je lansirala sebe 1960-ih, sa kontrakulturom i feminizmom u punom jeku, bila bi poput Brett Whitleya (Australijski Avantgardni umjetnik)… Bila je prethodnica, i imala je uticaja i inspirisala je ljude. Mladi ljudi su išli do Crossa tražeći je”. Ali iako je život Norton bio težak, Bible upozorava da je ne treba gledati sa sažaljenjem.

“Živjela je život kakav je željela. Nije cijenila novac. Bila je vrlo sretna. Imala je svoju umjetnost i svoju religiju. Živjela je život prema vlastitim pravilima, i pred kraj je dobila stan u Kings Crossu, koji joj je dodijelila crkva. Ljudi su sažalijevali ovu staricu koja živi u Crossu sa svojim mačkama. Ali u svojim 60-im još uvijek je ispuštala kiselinu, i bavila se umjetnošću. Bila je vrlo sretna.”

Pogledajte trailer novog dokumentarca koji je zabilježio njenu priču