Gazdinstvo Nikole Bogunovića iz Batajnice ove godine proglašeno za najbolje na teritoriji Beograda, pišu “Novosti.rs”.
– Dolazile su komisije iz Ministarstva i gradske uprave. Drago mi je što je neko prepoznao rad moje porodice. Farmu održavam sa sinovima. Ovog trenutka dvije štale su pune: imamo 960 ovaca i više od 500 jagnjadi – priča Nikola (58).
Slično gazdinstvo Bogunovići imaju i na obroncima Fruške gore, i štale na toj farmi žele da napune kozama.
Prije 23 godine, u vrijeme “Oluje”, kao izbejglice smo došli iz Benkovca. Bilo nam je teško. U početku smo se bavili građevinom, a potom ugositeljstvom. Ovo je konačno nešto za dušu – priča Nikola, dok se žuljevitim rukama trlja po bradi.
Glavni “operativac” na imanju je Nikolin sin Dalibor (36). On je i motivisao oca da prije četiri godine kupi gazdinstvo na Fruškoj gori i 50 hektara pašnjaka. Tako se potpuno okrenuo poljoprivredi, i nije žalio novca da kvalitet grla bude vrhunski.
– Obilazim poljoprivredne sajmove u Evropi. Prošle godine sam u Parizu kupio 17 ovnova i 28 ovaca sorte “il de frans”. U našim štalama nalaze se i dva šampionska ovna, i svaki od njih je plaćen 5.000 eura – priča Dalibor.
Za prehranu životinja potrebno je obezbijediti 2.800 kilograma silaže i sijena
Kako kažu Bogunovići, prodaju oko hiljadu jagnjadi godišnje. Jedan broj je namijenjen pečenjarama, a određena količina se ostavlja za priplod.
Gazda Nikola kaže da životinje traže dosta pažnje, od kvalitetne ishrane i veterinarske njege, pa do toga da se svakog dana istrče po livadi.
– Teško je naći pastire. Niko neće ovaj posao iako je dobro plaćen. Jedno vrijeme, kada je stado bilo na Fruškoj gori, radnike sam svakodnevno dovozio iz Batajnice, jer niko iz okolnih sela nije htio da radi posao čobana – priča Nikola.
Nagrada Grada Beograda je potvrda da rade dobar posao i još jedan je podsticaj za proširenje kapaciteta.
Nevjerovatan je prizor kako jedan pas kontroliše hiljadu grla na otvorenoj livadi. Nikolin crni ovčar to radi s takvom lakoćom da to bolje ne bi radilo deset ljudi.
Veoma je brz, zna kako da potjera ovce. I na Fruškoj gori, u šumi, zna kako da kontroliše svaku životinju – priča Nikola.
Nikola i Dalibor Bogunović vole kada im neko dođe u posetu. Najdraži gosti su im mališani iz obližnjeg vrtića.
– Djeca u gradu ne znaju kako izgledaju ovca i koza. Oduševe se kada vide jagnjad i jariće, a najviše vole da se igraju s magarcem – priča Dalibor.
