Relevantnost govora “Ja imam san” Martina Luthera Kinga dokazuje da borba protiv rasizma još uvijek nije gotova

Prošlo je skoro 60 godina od kako je Martin Luther King Jr. održao svoj poznati govor “Ja imam san”, i iako je društvo napravilo progres od tada, mnoge ikonske riječi aktiviste i danas zvuče istinito

Na dan Martina Luthera Kinga, koji se obilježava 18. januara, ohrabruju se pripadnici javnosti i društva u pomoći svojim zajednicama, dok se slavi život i naslijeđe lidera građanskih prava. Otvoreni aktivista, King je bio u izvršnom odboru Nacionalne asocijacije za unapređenja ljudi crne boje kože (NAACP), i borio se protiv hapšenja, odmazde i zlostavljanja, nastojeći svijet učiniti boljim mjestom za njegove Crne stanovnike.

Među njegovim postignućima bio je i mukotrpni govor “Ja imam san”, izgovoren tokom marta 1963 godine u Washingtonu. King je govorio o svojoj nadi da će njegovo ‘četvero male djece jednog dana živjeti u naciji u kojoj ih neće ocjenjivati po boji kože, već po kvaliteti njihovog karaktera’. Nekoliko desetljeća kasnije nepobitno je da je postignut veliki napredak u borbi protiv rasizma, i to ne samo kroz iskorjenjivanje rasističke segregacije i zakona o glasanju.

Međutim, možemo li s pouzdanjem reći da Crnci žive u svijetu u kojem ih nikad ne ocjenjuju prema boji kože? Nažalost ne. Da je to slučaj, vrlo je vjerovatno da bi Ahmaud Arbery, Breonna Taylor i George Floyd, među mnogima, mnogima drugim i danas bili živi. Dr. King je u svom govoru rekao:

“Kada su arhitekti naše republike napisali veličanstvene riječi Ustava i Deklaracije o nezavisnosti, potpisivali su i dokument koji je naslijeđe svakog Amerikanca. Ovaj dokument bio je obećanje da će svim ljudima- da, Crncima kao i Bijelcima- biti zagarantovano neotuđivo pravo na život, slobodu i potragu za srećom. Danas je očito da do sada Amerika nije ispunila dato obećanje potpisom ovog dokumenta, jer su njeni stanovnici crne boje kože zabrinuti”.

Aktivist je mogao izgovoriti ove riječi i danas, a one bi i dalje zvučale istinito. NAACP izvještava da je za Crnce pet puta veća vjerovatnoća da će biti zaustavljeni bez opravdanog razloga, nego za Bijelce, ističući činjenicu da još uvijek nisu svima ‘zagarantovana neotuđiva prava na život i slobodu’.

Nadalje, 65% odraslih Crnaca osjeća se ciljano zbog svoje rase; 84% odraslih Crnaca kaže da se prema Bijelcima policija bolje odnosi, a 87% odraslih Crnaca kaže da je Američki sistem krivičnog pravosuđa nepravedniji prema Crncima.

Milioni ljudi izašli su na ulice posljednjih mjeseci kako bi se borili za pravdu, obuhvatajući ono što je King propovijedao kada je rekao: ‘Sada je vrijeme da našu naciju podignemo s brzog pijeska rasne nepravde na čvrstu stijenu bratstva. Tamo gdje neki kritičari BLM pokreta uzvraćaju pozivima da su ‘svi životi bitni’, ne prepoznajući činjenicu da se svi životi ne vrijednuju jednako, govor ističe: ‘Nikada ne možemo biti zadovoljni sve dok je Crna osoba žrtva neizrecivih strahota policijske brutalnosti’.

Na ove načine jasno je da društvu predstoji dug put do iskorijenjivanja rasizma. Međutim, drugi dijelovi Kingovog govora pomažu u isticanju napretka postignutog rastom pokreta. U to vrijeme aktivist je priznao da su mnogi Bijelci ‘shvatili da je njihova sudbina povezana sa našom’, ali je implicirao da je borba protiv rasizma posao za Crnce rekavši: “U procesu stjecanja našeg zasluženog mjesta, ne smijemo biti krivi za nepravdu…Moramo zauvijek voditi svoju borbu na visokom planu dostojanstva i discipline”.

Zahvaljujući boljem obrazovanju, svijesti, zastupljenosti i povećanju podrške u borbi protiv rasizma , društvo se udaljilo od ideje da su Crnci prepušteni da sami ‘vode svoju borbu’. Na marševima Black Lives Matter sudjeluju ljudi svih boja kože, a pojam savezništva je onaj sa kojim su povezani i angažirani milioni ljudi koji nisu Crnci širom svijeta. Dr.King je napomenuo važnost ovog savezništva, i naglasio je:’ Ne možemo hodati sami’, a težina ovog komentara kroz godine je pomogla u stvaranju historije, na primjer sa uspješnim imenovanjem prvog Crnog predsjednika i potpredsjednika.

Društvo postaje sve više inkluzivno, te drži da su ‘ove istine samorazumljive, i da su svi ljudi stvoreni jednaki’. Iako su neki Amerikanci možda osjećali da zemlja ide korak nazad imenovanjem Donalda Trumpa predsjednikom, nakon Baracka Obame, nadamo se da će skori dolazak Joe Bidena i Kamale Harris u Bijelu Kuću podsjetiti aktiviste ‘da ćemo uvijek marširati naprijed’.

Svijet još nije stigao do dana o kojem je King sanjao, ali sa većom podrškom nego ikada, neograničena sloboda za sve je mnogo bliža našem dosegu.