Sudovi na Balkanu u brakorazvodnim parnicama tokom odlučivanja ko će ostvariti starateljstvo nad djecom obično stanu na stranu majki. No, neki očevi ne odustaju tako lako, a jedan od njih je i 34-godišnjak iz Splita koji je za LikeStory.info pristao ispričati svoju troipogodišnju borbu za starateljstvo nad petogodišnjim sinom.

Ova borba, nažalost, nije okončana. Iza ovog 34-godišnjaka su godine šetanja po sudovima, centrima za socijalni rad, a koliko će još proći dok ne izganja pravdu za sada niko ne zna.

Ovaj Splićanin je sa bivšom suprugom sina dobio 2015., a ona se nakon dvije godine braka vratila roditeljima u Slavoniju. I dijete je povela sa sobom. Donesena je privremena mjera prema kojoj je on mogao viđati sina 48 sati mjesečno, ali je jedan slavonski Općinski sud u konačnoj presudi prepolovio sate viđanja. On je uložio žalbu, koja je prihvaćena, tako da je slučaj vraćen na djelomični početak. 

Zbog ovakve nesuvisle sudske odluke godinama je ovaj 34-godišnjak iz Splita jednom mjesečno putovao za Slavoniju kako bi sa sinom proveo samo nekoliko sati. Dešavalo se i to da ode u Slavoniju, ali da sina ne vidi.

“394 dana nisam vidio sina. Odem gore i poljubim vrata i vratim se u Split. Znate kako je 12 sati putovati, čekaš da vidiš dite svoje, i poljubiš vrata. Nazoveš policiju oni kažu da ne mogu ništa uraditi, evo ti zapisnik i idi u Centar za socijalnu skrb, koji nikad nisu reagirali. Vraćam se kući. I uz sve to te neko stalno prijavljuje za nasilje, neka prekršajna djela…, ali svaki put sam oslobođen”, priča naš sagovornik.

Posljednji put, prije mjesec, kada je otišao da vidi sina posumnjao je da je dječak zlostavljan, tako da ga nije ni vratio majci, koja je u međuvremenu rodila još dvoje djece. Vratio ga je u Split.

“Evo već mjesec smo skupa. Odmah sam sve prijavio Centru za socijalni rad i srećom sada tu rade mladi ljudi koje zanima pravda. Posjećivali su nas, sve je bilo uredu, a protiv majke su podnijeli prijavu zbog nasilja u obitelji prema djetetu i zanemarivanja”, kaže nam ovaj Splićanin.

Njegova bivša supruga je protiv njega podnijela krivičnu prijavu za otmicu djeteta.

“Ne mogu oteti nešto što je moje”, naglašava naš sagovornik, te pojašnjava da su oni i dosad imali zajedničko skrbništvo, s tim da je dijete živjelo kod majke.

“Njegova adresa je sve ove godine u Splitu, gdje ja živim. Po svim stavkama sam ja upravu”, navodi on.

Naš sagovornik i dalje čeka odluku suda po žalbi koju je uložio zbog ranije odluke o skrbništvu. Sud je ranije, pisali o tome hrvatski mediji, zaključio da je otac zaposlen pa ne bi mogao imati dovoljno vremena za sina u slučaju kada bi on s njim živio.

Za kraj razgovora je poručio da on neće odustati. 

Svojevremeno su i mediji u BiH pisali o očevima koji su se borili sa birokratijom i svojim pravom da im se ne uskraćuje viđanje djece. Tako je prije nekoliko godina i osnovano Udruženje “Otac” s ciljem da pomogne očevima koji su od djece odvojeni nepravednim odlukama sudova i/ili socijalnih radnika.