Marko Milićević je diplomirao na dva fakulteta – medicini i stomatologiji, a rijedak je primjer u Srbiji. Danas ide u Njemačku “apsolutno ljut” jer u Srbiji ne samo da nije mogao naći posao, već nije mogao dobiti specijalizaciju za željenu maksifacijalnu operaciju. Njegov motiv, kaže, nije novac, već znanje i poštovanje.

Marko Milićević rekao je u Novom danu, dan prije puta, da ne samo da nije imao priliku naći posao u Srbiji, već su mu i direktori i ravnatelji medicinskih ustanova s kojima je razgovarao rekli da bi bilo najbolje da se javi ili pronađe nekoga s kim bi kontaktirao. od vrha vlade ili od ministra. Naš sagovornik je to odbio.
 
Dodao je da je prije nekoliko godina upisao doktorske studije, ali šef Klinike za maksilofacijalnu hirurgiju na Stomatološkom fakultetu u Beogradu rekao mu je da je to velika glupost i da treba doći na volontiranje, što može trajati godinama i bez garancije da će na kraju dobiti posao.
 
 
Milićević je već bio u Njemačkoj, u Dortmundu, gdje je proveo tri mjeseca. Kaže da su njegova iskustva malo pozitivna, malo negativna.
 
S jedne strane, postoje administrativne zapreke i odstupanja oko diplomiranja i pronalaska posla, odnosa sa strancima i osjećaj usamljenosti. Sa druge strane, odnos prema znanju potpuno je različit od onog koji postoji u Srbiji, kaže Marko.
 
„U tri mjeseca stekao sam ogromno znanje. Postoji kultura koja kada nekoga nešto pitaš, pokazuje ti. Ovdje postoji blokada i ne žele prenijeti vaše znanje. Ostvario sam ogroman napredak u tri mjeseca, sve što ih pitate, to će vam objasniti “, ističe novosadski gost.
 
Dodaje da njegov motiv odlaska nije novac, već potraga za znanjem i da se ne bi odlučio na odlazak ako bi u Srbiji barem dobio volontersku specijalizaciju. Citirajući negativne aspekte života u inostranstvu, Marko kaže da je tamo bolje jer je čovjek poštovan. O tome svjedoće i drugi koji su napustili ne samo Srbiju već i druge balkanske zemlje.
 
Sanja Stepanović, studentica povijesti umjetnosti, Ljubljana, Slovenija – Otišla sam zbog neugodne situacije u svim životnim slojevima, nedostatka ambicija da se usavršim i nedostatka nade da se bilo što može promijeniti i da se mogu nadati životu dostojnog normalnog čovjeka.
 
Suzana Sremchev, Beč, Austrija – Ne morate ovdje razmišljati imate li druge orijentacije, boje kože. Ako ste voljni raditi, oni su spremni upoznati vas. Sve prihvataju sve dok je sve u skladu sa zakonom.
 
Danilo Mirosavljević, trener odbojke, Lajpcig, Nemačka – napustio sam Srbiju pre četiri godine kao profesionalni odbojkaš. Odlučio sam se ne vraćati nakon povrede i završetka igračke karijere, jer sam primijetio da se glupost i opća nemoć uzdižu na razinu ideala, a maskirana bahatost i lažno samopouzdanje se masovno nagrađuju.
 
Jelena Marinković, Beč, Austrija – Radila sam u specijalnoj jedinici i tamo sam upoznala zaista dobre momke koji su bili nevjerovatno voljni dati bilo šta za svoju zemlju. I otišli su jer nisu mogli hraniti porodicu od gotovine koju su primali.
 
Ana Jovanović, Malezija – Prestala sam pre pet godina jer sam želela raditi svoj posao, a da nisam postala članica nijedne stranke. Bavim se komunikacijama u jednoj organizaciji. Da li je moj plan da se vratim u Srbiju? Pa, ne vjerujem, ne vraćam se ako ne moram.
 
Petornijević: Razlozi odlaska nisu samo ekonomski, već i vrijedni
 
Vladimir Petronijević iz grupe 484 rekao je u Novom danu da su razlozi odlaska ljudi iz Srbije mnogobrojni i da se vremenom menjaju. Prema njegovim rečima, pre 10 do 15 godina govorilo se o odlasku visoko obrazovanog stanovništva, dok danas postoje različite struke i ljudi različitog obrazovnog nivoa.
 
“Danas nam odlaze i vozači i građevinski radnici, halogeni zavarivači, a prema istraživanjima koja je provela država, sada se pokazalo da postoji trend da odlaze i porodice. Mladi navode razloge koji se odnose na kvalitet države, korupciju i partokratiju, neku vrstu beznađa koju osjećaju i koji je svojstven cijelom regionu “, objašnjava Petronijević i ističe da je ovo ozbiljan problem koji će uticati na razvoj u budućnosti.
 
Osvrćući se na priče mladih koji su za N1 govorili o razlozima svog odlaska, rekao je da se pored ekonomskih i socijalnih ističu vrijednosni motivi.
 
Petronijević dodaje da, pored mnogih negativnih faktora, moraju se prepoznati i pozitivni efekti migracija.
 
„Jedna od pozitivnih stvari je da ljudi poput Marka, u zemljama u koje posećuju, stiču određene veštine i zanate, te postavljaju razne društvene mreže sa kolegama na univerzitetima. To, naravno, mora biti popraćeno određenim politikama u zemljama koje to moraju prepoznati “, kaže Petornijević i dodaje da naši predavači na stranim univerzitetima mogu studentima predavati studije putem video linka i na taj način prenositi znanje.
 
Jedan od mogućih odgovora na situaciju u kojoj se nalazimo je dolazak stranaca. To ne djeluje kao dimenzija migracijske politike o kojoj je popularno razgovarati ili nije trenutak da se o tome razgovara, već će taj trenutak doći, ističe Petronijević.