“Bijesna sam, tužna i ljuta. GOTOVO SVI NA ASU SU ZNALI GODINAMA šta se događa sa spornim profesorima! I o ovome o kome je riječ da je dolazio u alkoholiziranom stanju i seksualno zlostavljao studentice i ovom koji je skidao djevojke na prijemnom i kasnije kroz školovanje nastavio svoju torturu! Pipao me kroz kimono po grudima i uvijek, ali uvijek pokazivao sve zahvate na djevojkama, nikada na momcima! Isto tako, pojedine profesorice, žene, znale su imati mizoginije komentare od bilo kojeg muškarca! Fuj”
 
“Nisam tražila”
 
Ovo je ispovijest jedne od studentica Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu, koja je objavljena na Facebook stranici “Nisam tražila”. Nakon ispovijesti glumice Milene Radulović, koja je javno optužila profesora i reditelja Miroslava Aleksića da je silovao kada je imala 17 godina, umjetnice iz regiona su se uvezale i oformile ovu stranicu “Nisam tražila”, koju trenutno prati 10.179 osoba. Umjetnice anonimno objavljuju uznemiravanja seksualne prirode s kojima su se susretale ili se susreću tokom školovanja i rada. Osim njih, svoje ispovijesti objavljuju i druge djevojke, žene, ali i poneki muškarac. 
 
Vratimo se ispovijesti s početka ove priče. Nažalost, ova studentica Akademije scenskih nije jedina. I mnoge druge su doživjele seksualna uznemiravanja od svojih profesora. Mnogi iz svijeta umjetnosti i filma pružaju im sada podršku. Neki tvrde da su načuli priče, drugi se ibrete i tvrde da nisu ništa znali. 
 
Da li je moguće da ostali profesori nisu znali šta njihove pojedine kolege rade studentima? Da li je moguće da barem nekad nešto nisu načuli? Ili su jednostavno odlučili da šute i puste, kako to obično većina nas ima običaj raditi?
 
Evo još nekih objava: 
 
“Prepoznajući sve svoje kolegice u ovim postovima kao i onoga o kome govore, želim se pridružiti. Došla sam iz druge države na prijemni u Sarajevo gdje do tada nikad nisam bila i gdje nisam imala nikoga. I ja sam bila polu gola u toj prostoriji gdje su druge cure bile okrenute leđima. Nisam htjela da skinem brus i rekla sam mu to na šta mi je on rekao- pa molim Vas, zar niste došli da budete glumica? (uz smješak) U tom trenutku imam 18-19, profesora ispred sebe dosta starijeg, želim samo proći prijemni, ruka mi je nesvjesno i skoro automatski skinula brus i ja sam stajala ispred njega i pokušavala da zadržim barem njegov pogled govoreći neke gluposti a on je iako sam ga gledala u oči gledao u moje grudi i smješkao se. Trudila sam se da zaboravim na to, stidiš se, crveniš, ali vjeruješ da će samo brzo proći i neće se ponoviti. Ponavljalo se, pa čak po dva puta onima koje su išle i na drugi rok..
Čudno je samo kako se svi nešto zalažu za ženska prava, čak se i trenutna frka napravi kao i kad smo prijavile tu osobu, a ustvari sve ostane na heštegu i statusu koji skuplja (prašinu) lajkove. Iskreno se nadam da ovaj put neće..”
 
“Nažalost, znam mnogo priča, i nadam se da će se moje divne koleginice usuditi da to podjele, makar anonimno. Vjerujem da je to već jedan veliki korak, prvenstveno za samu žrtvu traumatičnog iskustva. Ja sama se borim psihoterapijom već dugo od posljedica koje je na mene ostavilo studiranje na akademiji, i znam mnoge koji takođe prolaze kroz sopstveni pakao. Moje iskustvo nije vezano za seksualno uznemiravanje, tako da je u ovom slučaju irelevantno, ali mnoge nisu te “sreće”. Žalosti me, kada neko podjeli svoje iskustvo sa mnom, a ja mogu samo da je prigrlim i da je ohrabrim da da sebi vremena da prihvati što joj se desilo, da ne krivi i ne osuđuje sebe i da o tome govori, piše, da to artikuliše na koji god način i kada god bude osjećala da je za to spremna. Nadam se je ovo što ste započele vjetar u leđa, jer vid podrške od prijatelja i zajednice je iznimno važan.”
 
Svi su znali
 
Na FB stranici “Nisam tražila” možete pročitati i ovo: 
 
“Odjednom se svi ibrete. Niko ništa nije znao. Iznenađeni su jako i potreseni. A većinom su prošli kroz isto, da bi sjeli u stolice u kojima sada sjede. Ti, sadašnji profesori, su bili nekada učenici/žrtve/saučesnici istim tim profesoricama i profesorima. (Da, i one su zlostavljale studente u svakom smislu te rijeci, znam i studente koji su pristali na to pa se time njihov grijeh poništava)
I tako generacijama u krug. Sve se znalo. Svi su sve znali. Sada se boje kada ce njihovo ime ili čin osvanuti na #NisamTražila, usrali su se od straha za svoje plate. Nismo to tada smatrali nasiljem, nego kopanjem po prljavom vešu. Gdje ti da odeš sa 17,18 godina i da prijaviš to? Kome? Kome i danas? Nema te ustanove, psiholosko nasilje se ne može dokazati niti procesuirati!! Koliko god da si hrabar ili glasan.
Generacije su namjerno gubile godinu da ne bi došle u ruke takvih profesora. Profesori su znali imati i po jednog studenta na klasi. Niko se nije zapitao da li je problem u profesoru koji legalno ima jednog sudenta na klasi, i zbog njega cijela katedra dolazi da predaje? Ma daj!? Toliki smo prestiž da je odjesk otvoren zbog jednog sudenta?
Zludac mi se okrece. A smijali smo se kada je profesor pjan ganjao studentice po wc…”gdje su moje curiceeee?!” .
Pjan trcao po Asu, a one jadne u WC-u zakljucane, mi se smijali, bili su svi u kafani…i studenti i profesori, pod stolom od šege. Pitali se- “Da li je normalno da su upisale akademiju, a da nisu spremne za to?”
Nama bila to svakodnevnica da pjan profesor ganja studente…Šega nam je bio njihov strah, jer smo ga mi prevazišli. Zakopali.
Profesori su nam bili pajaci, lude, predmet ismijavanja, a ne autoritet.
Bilo je i onih kojima je to laskalo da imaju u CV-u.
Danas ne znam da li je to silovanje ili kopanje po prljavom vešu? Mnogi su pristajali. Malo ih se opiralo. Ali svi su imali ponude.
Mukica mi od licemjernih suosjećanja, peticija, podrške…E pa dragi moji, nemate ni danas kome to prijaviti. Mozete samo povraćati svoje istine po stranicama i portalima, bicete zaboravljeni za tri dana. Niko se vama neće baviti osim površnih tračeva. Vjerujem da ce teta Sabiha pročitati sve vaše muke i da ce se na tome sve i zavrsiti….”
 
Bravo za dekanesu iz Zagreba
 
Potaknuti ovim postovima jučer su se oglasili sa Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu, te su pozvali sve one koji su iskusili uznemiravanje da to prijave u nadležne institucije ili menadžmentu ASU. 
“Reagujući instantno, ASU Sarajevo je formirala prostor od povjerenja za sve studentkinje i studente i zaposlenicima da prijave sva eventualna nedolična ili nasilna ponašanja. U tom kontekstu, ASU se obavezuje da svako takvo ponašanje oštro sankcionira. Na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu nema tolerancije prema bilo kojoj vrsti zloupotrebe, zlostavljanja niti uznemiravanja. Nastavićemo sa poštivanjem digniteta svakog pojedinca, i etika će biti uvijek osnova našeg rada kao i do sada”, naveli su iz Akademije. 
 
Osim ovoga, iz jednog sa postova na FB stranici “Nisam tražila” saznajemo da je i na ADU Zagreb pokrenuti sigurni kanali  za izlaženje s pričama da se što prije sazna šta se i tu događalo. 
 
“Bravo, bravo, napokon”, naveli su. 
 
Ubrzo je na grupi osvanulo i pismo iz Sveučilišta u Zagrebu koje potpisuje dekanesa Franka Perković Gamulin, koja navodi da su je snažno potresla svjedočenja objavljena na ovoj FB stranici. 
 
 
“Molim vas, sve naše studente i alumne, da mi pomognete da što prije utvrdim činjenice o slučajevima zlostavljanja, kršenja načela ravnopravnosti spolova i povezanih oblika diskriminacije i uznemiravanja kojima ste bili ili jeste izloženi ili o njima imate saznanja”, navela je između ostalog dekanesa. 
 
Navela je da je kontaktirala Ured pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, pa očekuje i njihovu stručnu podršku. 
 
“Kolege iz Studentskog zbora poslat će vam i Google Forms anketu koja će jamčiti potpunu anonimnost mail adresa pošiljatelja. Drage kolege i kolegice molim vas da se odazovete, jer ovo je važno. Važno je za školu, važno je za profesiju, ključno za zdravlje društva u kojem živimo”, navela je dekanesa. 
 
 
Zlostavljani i muškarci
 
Da nisu samo žene žrtve seksualnih predatora dokazi su i postovi koje su napisali muškarci: 
 
“Iako sam muškarac, također sam doživljavao razne “ponude” za posao, pošto sam se bavio modelingom. Živjeti i raditi u Zagrebu kao muški model gotovo je nemoguće bez seksualnih uznemiravanja. Mnogo puta sam dobio ponudu za neko snimanje, a tada, ja sa 17 godina, bio sam ponuđen da zadovoljavam dizajnere i/ili fotografe – što sam uvijek odbijao te ostajao bez posla. Prvo bi najme tražili moje gole fotografije, pa bi tada i željeli da se nađu sa mnom i govorili mi svašta. Nakon što bih rekao NE, bio sam meta ružnih i pogrdnih uvrijeda. Bio sam isto tako ljut na sebe i okrivljavao se, zašto mi se to događa…Bilo me strah osude društva i okoline, pa sam šutio. Sada shvaćam da se to događa mnogim ljudima. Treba pravovremeno reagirati!”
 
Da li će sve ostati samo na ovome? Samo na Facebook stranici ili ćemo se konačno, kao društvo, pokrenuti i stati u kraj ovakvim stvarima? Profesori bi trebali biti ljudi od najvećeg morala, neko kome poslije roditelja bezrezervno vjerujemo. 
Nažalost, skoro svaka žena je barem jednom u životu doživjela seksualno uznemiravanje. Jer, seksualno uznemiravanje je i kada nam muškarci komentarišu kako smo obučene. Seksualno uznemiravanje i štipanje i kada nam neko stavi ruku na nogu, bez naše dozvole… Seksualno uznemiravanje i dobacivanje… 
 
Zar ćemo dopustiti da sve ostane samo na riječima i ispovijestima? Zar ćemo našoj djeci ostaviti ovakvo društvo i dopustiti da i oni sutra isto dožive ne samo u školi glume u Beogradu, Zagrebu, Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, nego i na pravnim, filozofskim i svim drugim fakultetima, ali nažalost, i u osnovnim školama…. Ovo je nešto što svi znamo, a o čemu svi ćutimo…
 
Seksualno uznemiravanje je krivično djelo i Tužilaštvo bi trebalo da reaguje. 
NE znači Ne!!! 
 
 
Ozbiljnim seksualnim deliktom se takođe smatra i seksualno uznemiravanje i zlostavljanje odraslih i djece, kojem je zakonodavac dao krivično pravnu zaštitu kroz poseban zakon, Zakon o ravnopravnosti spolova u BiH, ali i kroz krivično pravne odredbe u krivičnim zakonima. Nerijetko se seksualno zlostavljanje i uznemiravanje odraslih osoba muškog i ženskog spola dešava na radnom mjestu, koje je, nažalost, kod nas prilično zanemaren, iako predstavlja važan društveni problem. Ne postoje ujednačeni pokazatelji o rasprostranjenosti seksualnog nasilja, različiti su rezultati istraživanja provedenih od različitih institucija i nevladinih organizacija koje se bave tim problemom, dok cijelo to
područje nasilja karakterizira postojanje visokog procenta “tamnih brojki“, navedeno je u Priručniku za postupanje u slučajevima rodnozasnovanog i seksualnog nasilja nad ženama i djecom iz 2018. godine.
 
(Piše: B. B.)