Kako ljubav nema granica dokazuje i priča Hercegovca Milana Pavlovića iz Ljubuškog koji živi i radi u Švedskoj i mlade Afrikanke Mary Donor Pavlović iz Sierra Leonea.
Neke stvari se događaju slučajno pa tako i ova ljubav, koja je prije više od godinu dana krenula znatiželjnim dopisivanjem preko interneta. Stvari se dešavaju slučajno, dopisivali se i ne misleći da će naša veza doći tako daleko, ali došlo je do situacije da se zaljubite i vjenčate. Upoznali smo se preko Facebooka, pričali i dopisivali se i odlučili smo da smo jedno za drugo, Mary je trebala mene posjetiti, no kako je korona krenula, ja sam odlučio otići u Afriku po nju
, rekao je Milan.
Problemi s kartama
Korona je i Milanu dodatno zakomplicirala situaciju, jer je kartu za Afriku morao odgađati i nekoliko puta nanovo kupovati, a neizvjesnost na aerodromima, hoće li te pustiti ili ne nije nimalo ugodna.
Tri puta sam kupio kartu koja je bila odgođena. Krenuo sam preko Brisela pa da kupim turističku vizu kada stignem u Afriku, no na aerodromu mi nisu dali dalje jer su rekli da to nisu valjani dokumenti, pa sam se vratio u Švedsku.
Njen stric koji radi u migracijskom centru u Africi mi je poslao pozivno pismo i opet sam krenuo na put preko Brisela, i opet su me vratili jer su zbog korone ograničena putovanja, a ja po njihovom nisam imao valjan razlog za putovanje. I opet sam se vratio u Švedsku
, priča Milan, govoreći da je odlučio prebaciti karte za Sarajevo, jer se za Afriku moglo preko Turske.Stric od Mary poslao je vizu i pozivno pismo, iz Sarajeva sam otišao u Tursku i tamo opet na aerodromu boravio u iščekivanju hoće li me pustiti dalje ili ne. Pustili su me dalje i otišao sam tamo, boravio desetak dana, vjenčali smo se i Mary je kasnije došla za mnom
, priča svoju priču Milan.
Mary je rođena u Makeni u Sierra Leoneu, i tamo su se vjenčali.
Milan se nakon desetak dana boravka vratio u Švedsku, a Mary je nakon toga i sama krenula na put za svojim suprugom, jer rješavanje papira, za dolazak u BiH nije tekao lagano i planirano.
Nakon vjenčanja su im rekli da je njihov vjenčani list internacionalni i u Africi je ‘to to’, nema više dokumentacije, dok kod nas kaže Milan, “kao da nema ništa”.
Odem u imigracijski i pitam šta da radim, jer sam hrvatski državljanin iz BiH koji radi u Švedskoj, pa smo za početak uzeli pozivno pismo za posjetu mužu, na 90 dana, tako da je dobila vizu s kojom samo može ući u državu
, pojašnjava Milan.
Mary je prvo je morala dobiti vizu za Egipat i Cario da dođe u naše veleposlanstvo, a Milan je morao poslati jamstvo da Mary može ući u BiH.
I Mary je imala problema s letovima. Ni Mary nije imala sreće s letovima, na putu za Europu.
Let u Casablanci je bio pomjeren bez znanja putnice, pa je propao, Mary je s drugom kartom stigla u Cairo da ode u veleposlanstvo BiH, gdje nisu stigli svi papiri iz Sarajeva, pa dok se to riješilo, Mary je propao još jedan rezervirani let.U međuvremenu boravila je više od 24 sata u Kairu pa je morala izvaditi i novi test na koronavirus, pa se karta za let opet morala pomjerati. U konačnici Mary je stigla u BiH na Badnji dan.
Savladavanje aerodromskih i birokratskih poteškoća za Mary i Milana nisu problem, jer kažu ljubav nema granica.
Jako mi se sviđa ovdje. Bilo me je strah ostaviti Afriku, sve je bila jedna avantura i nije bilo lako, ali evo tu smo, zajedno
, kaže Mary, kojoj ni hladnoća na koju u Africi nije navikla ne smeta.
Obitelji su prihvatile ljubav
Iako je Milan bijelac i dolazi iz druge zemlje, to za Mary i njenu obitelj nije bio problem. Njena obitelj ga je, kaže ovaj Hercegovac, dobro prihvatila, a Mary im je ranije rekla za njihovu vezu na daljinu i planove o zajedničkom životu.
Mary kaže kako se i ona ovdje osjeća lijepo i da ju je Milanova obitelj prihvatila.
Konekcija je stvarna
, kaže Mary, dodajući da je komunikacija mali problem s obzirom na to da se ona sporazumijeva na engleskom, ali kaže da će naučiti i hrvatski.
Za sada zna osnovno, pozdraviti se.
Naučila sam na hrvatskom pozdravljati: dobro jutro, dobro večer, znam reći što želim
, kaže Mary, koja je došla u Ljubuški baš u blagdansko vrijeme kada se “hoda po kućama”, jede i druži, pa je uspjela upoznati naše običaje.
Crkveno vjenčanje u Ljubuškom
Nemam roditelje, imam brata i sestru, a i bratova nevjesta je iz Sydneya. Svi su je stvarno dobro prihvatili i nebitno je koje si boje kože, bitno je da je osoba dobra, a potrefilo se da smo iste vjere
, rekao je Milan, najavljujući kako će crkveno vjenčanje ovaj par imati na ljeto.
Pored korone, migrantska kriza je zakomplicirala situaciju, jer nisu sigurni hoće li na vjenčanje moći doći Maryini članovi obitelji.
Makeni je najveći grad i gospodarsko središte sjevernog dijela Sijera Leonea (Sjeverna Pokrajina) – Filmska priča Ljubušaka koja dokazuje da ljubav nema granica
Doživljaj je bio otići u Afriku i boraviti s njenom obitelji, kada Mary riješi papire vjerojatno ćemo ih i posjećivati. Ta zemlja je nevjerojatna i kada sam stigao tamo tek mi je bilo jasno zašto mrze bijelce, ali ja nisam nikakve neugodnosti doživio. Imaju dijamante, željezo rude, a bijelci sve to iskorištavaju, drže trgovine hotele, sve što je jednom običnom čovjeku u Africi nedostupno. Tamo srednji stalež ne postoji ili imaš ili nemaš puno se tamo događa, imaju npr više autoputa nego mi, ali dosta je korumpirano
, priča Milan svoj doživljaj Afrike.Kaže kako Mary ima završen jako dobar fakultet biznis menadžmenta, za koji nije siguran hoće li biti priznat ovdje, no to trenutno i nije bitno, jer kako kažu važno je da su sada zajedno i da im ljubav nastavi rasti gdje god oni bili.
Bljesak.info
