Adisa Tufo je ekonomistica, poduzetnica, menadžerica, liderka, blogerka, umjetnica i prirodnjak. Iza nje je bogato iskustvo u realnom sektoru na rukovodećim pozicijama, kao i značajno iskustvo u nevladinom sektoru.
Diplomirala je na fakultetu za menadžment i poslovnu ekonomiju, završila je Cambridge business academy, stekla zvanje NLP master i Life&business coach, od zvanja magistrice iz oblasti poslovne psihologije, dijeli je samo odbrana završnog rada. Za svoj rad i društveni aktivizam dobila je mnoga značajna priznanja, u zemlji i regionu.
Pored toga, autorica je vrlo tražene knjige iz oblasti ličnog razvoja “Vruć krompir” , te autorica i koautorica nekoliko objavljenih stručnih radova. Posjeduje izražene komunikacijske vještine, izuzetne govorničke sposobnosti, snalažljiva, kreativna i inovativna, sa istaknutim sklonostima ka vodstvu i motivaciji. Iza nje je bogato iskustvo računovodstvenim poslovima, u upravljanju projektima i kriznom menadžmentu, kao i projektima koje implementira kroz učešće u radu NVO “PoduzetniceIN”.
Zašto demokratija? Zato što ona predstavlja trenutno najbolji mogući oblik društvenog uređenja i omogućava jednaka prava svakom pojedincu.
Zašto poduzetništvo? Zato što je upravo poduzetništvo temelj razvoja jednog društva, temelj rasta brutonacionalnog dohotka i uopće prosperiteta jednog društva. Potrebno je raditi na razvijanju svijesti o poduzetništvu, osnaživanju, motivaciji i edukaciji potencijalnih poduzetnika (mi ih pronalazimo prvenstveno među ženama i mladim ljudima, koje smatramo ranjivim skupinama u našem, još uvijek, izrazito patrijarhalnom društvu), a sav taj rad u konačnici mora dati rezultate kakve očekujemo.
Zašto kultura? Pa “kultura je na početku i na kraju svega”. Ne može se zanemariti. Ona nas obilježava, daje nam boju, sve što radimo obilježeno je prvenstveno kulturom ovog društve, zajednice u kojoj živimo i želimo je neprestano isticati i potencirati na dešavanjima koji je oslikavaju i oživljavaju među nama i u nama.
To je ukratko o Udruženju, a odakle ideja?
Kako sam po uvjerenju i opredjeljenju filantrop, normalan slijed događaja je da poželim djelovati kroz nevladin sektor, te tako biti ne samo dijelom, nego i inicijatorom i nosiocem, pozitivnih promjena u našem društvu. Djelovala sam i prije osnivanja ovog Udruženja u nekoliko drugih organizacija civilnog društva, a onda je nekako bilo sasvim normalno da sa grupicom entuzijastičnih mladih žena, pokrenem i ovo udruženje koje priča jednu malo drugačiju priču.
LikeStory: Koliko Vas trenutno ima u Udruženju, otkad postoji?
Tufo: Udruženje okuplja veliki broj ljudi. Možemo ih podijeliti u nekoliko grupa. To su najprije naše članice i članovi, uglavnom mali poduzetnici, vlasnici obrta ili manjih preduzeća, koji su kroz aktivizam u udruženju “PoduzetniceIN” vidjeli mogućnost umrežavanja, mogućnost promocije svoga biznisa i mogućnost edukacije.
Registrovanih članica i članova je trenutno 113. Puno je veći broj onih koji su učesnici naših projekata. Njih je u posljednje tri godine, otkako Udruženje aktivno djeluje, bilo nekoliko hiljada.
I u treću skupinu bih svrstala sve one divne ljude iz drugih organizacija civilnog društva, širom Bosne i Hercegovine i regije, sa kojima PoduzetniceIN imaju potpisan Memorandum o saradnji i razumijevanju i saradnjuju na bilo koji način. Ovdje se također radi o veoma velikom broju OCD, koji su zajedno sa Poduzetnicama realizovali različite projekte koji se prvenstveno tiču poduzetništva, sa akcentom na poduzetništvu žena.
LikeStory: Na koji način tačno pomažete poduzetnicama, koji su vam ciljevi, te na kojim projektima trenutno radite?
Tufo: Kako sam već istakla, aktivnosti na pomaganju poduzetnicima, nisu jedine naše aktivnosti, ali kad već o njima govorimo reći ću da su Poduzetnice IN u 2020.godini, u Sarajevu, kao najznačajniji, realizovale projekt “Poduzetnička akademija”, i da su veoma sličan projekt realizovale i privele kraju u Ze-Do Kantonu.
Odakle ideja?
Vrijeme velikih kompanija i “sigurnog” posla u njima je odavno iza nas. Svijet se mijenja nevjerovatnom brzinom, svijest ljudi nažalost jako sporo. A opstati i uspjeti mogu samo oni koji su fleksibilni. Obrazovni sistem se još nije promijenio, niti barem približno uskladio sa dešavanjima na globalnom tržištu rada. Društvo još uvijek odgaja radnu snagu, a ne razvija kreativnost niti potiče inovativnost u mladim ljudima, i onda imamo stanje kakvo imamo, ogroman broj nezaposlenih. Naše tržite jeste malo, ali još uvijek nezasićeno za mnoge djelatnosti. A osim radne snage, mnogo je toga što možemo izvoziti. Ovdje se otvaraju velike mogućnosti za mikro i male biznise. Mi smatramo da je konstantna edukacija i motivacija, način na koji možemo mijenjati svijest. Nije to jedini način, ali jeste veoma bitan. Projekt “Poduzetnička akademija” je imao za cilj da motiviše i ohrabri polaznice i polaznike, da dozvole poduzetničkoj iskri, koja već postoji u njima, da se rasplamsa. Važno je da vjeruju u sebe, odvaže se, budu hrabri i krenu. Bez straha. Uspjeh nikada ne dolazi preko noći, ali istrajnima i vrijednima će doći sigurno.
Ovo je način na koji mi iz Udruženja PoduzetniceIN, posmatramo naše okruženje. Situacija koju živimo u ovom vremenu Covid_19 je specifična. Ljudi ostaju bez posla. Nemaju platu. Još veća kriza je na pomolu. Krizu živimo! Ali nećemo stati, nećemo se predati. U čovjekovoj prirodi je borba za opstanak. Posao se ne čeka – posao se kreira i napravi. Registruje i realizuje.
Recimo da je ova Akademija – katalizator. Polaznici su svoje ideje pretvorili u biznis planove i kreću putem realizacije. Uskoro ćemo imati više od deset registrovanih biznisa, a vjerujemo da će u budućnosti i svi polaznici biti uspješni poduzetnici. Dvije naše polaznice su pred sam kraj Akademije već registrovale vlastite kompanije, društva sa ograničenom odgovornošću i istakle koliko ih je ova edukacija dodatno osnažila i motivisala da sa još više energije i mnogo odlučnije krenu vlastitim poduzetničkim putem.
Ovo o čemu sam govorila je još uvijek aktuelno, do kraja januara završićemo sa implementacijom projekta i u Ze-Do kantonu.
Planiramo da i dalje radimo na ovakvim i sličnim projektima. Smatramo da edukacija mladih(m/ž) i žena, mora ići uporedo sa motivacijom, najprije zbog sveprisutne letargije kompletne populacije u našoj zemlji, a onda i zbog činjenice da je prvi korak jako teško napraviti. Kad ga pravimo zajedno, kad pružamo ruke jedni drugima – lakše je.
