Redakcija LikeStory komentarom neprofesionalnog i bezobzirnog napada uposlenika ministarstva za ljudska prava BiH na novinarku koja je tražila informacije o načinu prijema službenika u Centar Salakovac želi ukazati na potrebu svih nas da stanemo u zaštitu onih koji se bore za istinu. Osim toga naša obaveza je štiti ženu i majku.

Bolesna je, ili tačnije kako to kolegici Zinaidi Đelilović kaže Adnan Čakalović “usrana” država, u kojoj uposlenik ministarstva za ljudska prava, izbjeglice i raseljena lica sebi uzme za pravo da vrijeđa, ženu, majku i novinarku i da pri tome još na ku…c nabije policiju. Bolesno je i nepotrebno imati ministra za ljudska prava koji se nije odmah javno oglasio. Ispada da “Srbinu” kako ga naziva Čakalović ne smeta primitivizam i bahatost službenika kojom se derogira institucija koju predstavlja i pljuje po javnim službama.

Pljunuo je Čakalović i ministra tvrdnjama da zapošljava “svoje”, ali I prijetnjama da će novinarkino ime “dati Srbima” nasuo so na ranu svim žrtvama koje su maltretirane i zlostavljane u proteklom ratu. Ako ne u ime žrtava i države koju predstavlja, za dobru plaću, bivši bankar na čelu ministarstva za ljudska prava imao je moralnu obavezu da kao suprug i otac dvoje djece stane u zaštitu Zinaide Đelilović. Ovako ispada da mu, od u životopisu navedenih, “vještina prodaje”, trenutno najbolje ide prodaja vlastitog obraza, ali i naroda iz kojeg je biran na poziciju ministra. Takav ministar nikome ne trebe. Ne treba ni ministarstvo za ljudska prava, jer ona su što je i Čakalovićevim ispadom potvrđeno iza prava “konstitutivnih”, među kojima su neki ipak malo konstitutivniji.

Vratimo se mi Čakaloviću. Nije mu bilo dosta što je zbog prijetnji i vrijeđanja prijavljen policiji. Nakon saslušanja opet je zvao novinarku i pisao joj neprimjerene poruke. U njima nam je otkrio da je “slobodan i udovac”. Zvao je i kolege u Žurnalu, nabio na “k…c one u tužilaštvu I policiji”. Za takav stav dobrim dijelom su krivi pojedinci u pravosudnim institucijama koji su krivičnim gonjenjem onih koji snime kriminal dali vjetar u krila raznim probisvjetima. Iskreno, nadamo se da ovog puta Zinaida Đelilović neće biti krivično gonjena jer je snimila bezobrazni i nasilni istup Čakalovića.

Ako mu nije mjesto u pritvoru, jer je pokazao da je spreman ponoviti krivično djelo, onda sigurno jeste na neuropsihijatriji. Ne tvrdimo da je lud, ali nakon njegovih istupa trebalo bi provjeriti da li mu je ipak potrebna neka terapija, jer su mu izgleda u glavu udarila “ljudska prava”. Da mu je potrebna stručna pomoć pokazuju i njegovi seksistički ispadi. Hoće čovjek poluditi kada nema redovan seks, ali to ne znači da ima pravo druge je….i u zdrav mozak.

Čakalović nas je na najgrublji i najprimitivniji način podsjetio da je u Bosni i Hercegovini nužna temeljita reforma javne uprave koja neće posao raditi u nečije ime, već u skladu sa zakonom. Prozvao je Čakalović Milorada Dodika i Bakira Izetbegovića. Njima možda imponuje da on radi posao kako mu se kaže “otpusti dva Bošnjaka da bi ušla dva Srbina”, ali ne bi, bar javno, smjeli ignorisati napade na žene i novinarsku profesiju. Nadamo se da ministru za ljudska prava telefon neće prestati zvoniti, i da neće imati mira sve dok Čakalović ne bude adekvatno kažnjen jer je ukaljao obraz institucije koja bi trebala biti u funkciji zaštite ljudskih prava.