Potres koji je na žalost odnio sedam života i napravio veliku materijalnu štetu trebao bi nam svim biti opomena, ali znak da je vrijeme da protresemo vlastite glave i oživimo solidarnost koja postoji na Balkanu ma koliko je neki željeli suzbiti

Potres iz Petrinje i Gline osjetili smo i mi u BiH. Zaljuljalo se i Sarajevo. Ka susjedima je otišlo pismo saučešća i podrške. Kurtoazija je dio diplomatskog folklora, pružena ruka je istinski izraz saosječajnosti. Iz BiH prema susjednoj Hrvatskoj treba biti pružena drugarska ruka, jer ljudi koji su stradali u Petrinji i oni koji su ostali bez krova nad glavom nisu krivi za otrovne strijelice koje se bacaju preko granice oko Pelješkog mosta, ne pišu oni Zoranu Milanoviću šta će pričati o susjedima, niti imaju veze sa pograničnim incidentima sa migrantima.

Ljudi su u nevolji. To je jedina istina. Prilika je to da se preskoče granice, one administrativne, ali i one u zaludjelim glavama. S obje strane su ipak samo ljudi, sa svojim sudbinama, teškoćama i radostima. Kod svih krv je iste boje. Bolje bi bilo da nevolje nije ni bilo, ali tu je, a nevolje su nas kroz istoriju zbližavale. Potres iz Petrinje i Gline trebao bi zatresti srca Bosanaca i Hercegovaca jer tresla se nekada i Banjaluka, trebala bi potresti srca Makedonaca u kojima su sigurno itekako živa sjećanja na Skoplje iz 1863, a ne bi ni Crnogorci trebali biti ravnodušni zbog iskustva iz 1979 godine.Ustvari ne bi smjelo biti ravnodušnosti, jer onda nismo ljudi.

Nije važno koliko će neko od nas pomoći, sve nas je na žalost stigla sirotinja, ali uvijek je bilo na Balkanu “ne daje ko ima već ko je naučio”. Suze roditelja koji je u ruševinama igubio dijete nemaju naciju, ne poznaju vjeru, one su samo izraz duboke boli i patnje. Ljudi bez hrane i vode, ljudi koji ne znaju šta bi i kuda bi ne smiju biti sredstvo političkog potkusurivanja. Čovjek ne smije imati opravdanje da se ponaša kao zvijer. Priroda, ili Bog, nije ni važno, su nas nagradili razumom, a on bi sada više nego ikad trebao sugerisati solidarnost, omekšati nam srca. Komšija, ili susjed, nebitno, sada treba našu pomoć i trebamo je pružiti. Nemojte tugovati i bodriti nastradale preko društvenih mreža, ne kritikujte nadležne, pokrenimo se i učinimo da Petrinja i Glina ponovo normalno žive.