Jedna za laku noć – razmislimo

Kad se priča napiše dušom


Legao je na poluraspadnutu spužvu i pokrio se ćebetom.
Čizme i ne skida jer mu je tad manje hladno.
Na licu starog ratnika ožiljci od rata i od života poslije rata. Tek poneka suza ostavi čist trag na licu prljavom od dima svijeće .

Zatvorio je oči i odlutao u sad tako davna i sretna vremena pitajuči se gdje je pogriješio .I nakog 25 godina nema odgovora na to pitanje .

Strah ga je zaspati .Tad se probude aveti prošlosti i započinju svoj prljavi ples u njegovoj glavi . Sjene… samo sjene. Nikakvih lica. Samo proklete sjene . U koliko god sati zaspao, probudiće ga pred sabah.Zadnjih godina sve češće i češće prave svoje mahnite plesove u njegovoj glavi , tako da ga je strah i zaspati.

Božić je . I u gradu se vidi praznično raspoloženje. Dok prolazi kraj slastičarne Europa oči mu zastaju na izlogu sa desetinama torti i kolača. Kao lopov odjednom se trgne i ubrza hod .U stvari, bježi od svoje želje jer željama već dugo vremena ne dozvoljava da izađu na površinu .
Hej , šta bi on sve želio , znao i on zamisliti želju . Želio bi za početak reš pečenu srednju iz Limenke , lubenicu hladnu kao hladan pogleda. Hladnu kao svaka noć u zadnjih njegovih 25 godina . Želio bi ručak sa porodicom dok na radiju pjeva Safet ” Ah meraka u večeri rane ” . ..
Nema više ni porodice ni Safeta …

Želio bi da mahalom prođe kao prije, čist, uglancan i nasmijan. Nasmijan? Ne pamti kad se zadnji put nasmijao. Ili ipak pamti. Bilo je to prošle godine kad mu je jaran iz jedinice donijeo sto maraka ,da ga pripomogne.

Želio bi …da, sjetio se ….
Zna šta bi najviše želio. Najviše bi želio da ima struju jer već 25 godina živi i mraku . Eh, znate li da noć bez struje traje 48 sati otprilike. Nikad proći .Eto, to bi nekao najviše volio.

Ispržio je na starom šporetu pileću džigaricu koju mu je neko okačio na zid do ulaznih vrata i pojeo je sa trodnevnim hljebom. Ovo mu je i doručal i ručak i večera.

Samo da ne bude jaka zima. Teško je mutvak ugrijat samo drvima, bez ćumura. Za drva nije problem, nakupi ih po obližnjim šumama, al čumur mu je misaona imenica .

Okrenuo se na drugu stranu i pokrio se ćebetom preko glave..Stislo je napolju pravo. Još više je stislo u grudima .

Zatvorio je oči . Zamislio je sebe u po Bristola a muzika oko njega. Fahrudinu na uho pjevaju . Zamislio je sebe kako sa punim kesama čeka autobus na skveru dok pod pazuhom nosi poveču lubenicu …

Rijeka suza umila je lice odbačenog ratnika prije nego što je utonuo u san. San iz kojeg će ga uskoro probuditi SJENKE . Fahrudin je jedan od hiljada boraca- ratnika kojem su ova država i ovo društvo okrenuli leđa .
Fahrudin svaku noć legne gladan….
Fahrudin već 25 godina nema struju …
Fahrudin je bivši snajperista Armije BIH .
Fahrudin je sramota svih nas.

On nas uvijek može pogledati u lice, pitanje je možemo li mi njega. Zato Fahrudine , nemoj nam nikad halaliti . Neka tvoj hak nosimo na svojim plećima i na ovom i na onom svijetu

Autor: Omer Isović

Dok bacam na papir ovu istinitu priču na TV prikazuju Parlamentarce kako nešto trabunjaju. Nemaju oni pojma ko je Fahrudin i hiljade drugih Fahrudina u našoj zemlji . Oni sa 8.000 mjesečno žive u nekom paralelnom svijetu , oni koji su zloupotrijebili Fahrudina i njegove zasluge danas i ne znaju ko je Fahrudin .
Nije ih ni briga. Oni će za Božić i Novu godinu svojoj djeci da kupe najnovije ajfone ili plejstešne. Dok im supruge sjede u krilu, reći će im da su za ovog mandata čisto ” ušparali ” 500.000 KM . Supruge će poželjeti vikend u Dubaiju welness u Rimu , ljetovanje u Antaliji olinkluziv.
Moj Fahrudin će sanjati da ima struju i da se nikad više ne opuri o vruć šporet dok u sabah ustaje isprepadan od SJENA .

Naš Fahrudin će sanjati veliki televizor iz izloga i reprezentaciju BIH na prepunom Bilinom polju .E tad stvarno bude sretan. Tad sam sebi zna reći- vrijedilo je ! Ostali smo i opstali. Moja je uloga bila mala al je ipak bila uloga.

Niko se više ne sjeća Fahrudina, dobrovoljca, snajperiste , patriote.
Osim sjena. One ga se dobro sjećaju i one ga obilaze redovno .

Al, pobijediće i njih Fahrudin .
Jedno jutro, što od zime , što od bitaka koje mi ne vidimo, Fahrudin se više neće probuditi .
Tad će nestati i sjene .Potražiće nekog novog Fahrudina jer sjene uvijek nađu nekoga .

Jedno jutro, Fahrudin će odustati . Jer čemu više da otvara oči kad je svaki dan gori od prethodnog.

Dženaza će mu biti mala jer su ga za života mnogi zaboravili .
I ono što nas bude na dženazi , bićemo oborenih pogleda jer ni u kabur mu nećemo moći pogledati od stida.

Nije Fahrudin nigdje pogriješio, mi smo pogriješili kao društvo…

Teško će nam Allah oprostiti grijeh koji imamo prema svim Fahrudinima Bosne i Hercegovine