Bronca je sjajnija od zlata. U ovoj rečenici je opisan cijeli put hrvatske ženske reprezentacije u rukometu na Evropskom prvenstvu. Ekipa kojoj niko nije davao šansu da prođe grupnu fazu okitila se medaljom

Bravo! Bravo! Bravo…. da se sto puta ponovi bilo bi malo. Ženska rukometna reprezentacija Hrvatske  je osvojila bronzanu medalju na EP. Bronca je sjajnija od zlata, jer Hrvatskoj niko nije davao nikakve šanse. Ipak, selektor i rukometašice, uglavnom amaterke, u zemlji Hansa Kristijana Andersena su ispisale novu bajku. Jedini hrvatski magistar rukometa Nenad Šoštarić na EP je bukvalno doktorirao. Potpuni autsajederi osvojili su medalju, za nju su još deklasirali domaćina Dansku. Prije Danske pali su i velikani ženskog rukometa Nizozemska, Njemačka, te Srbija koja susjedima 15 minuta nije uspjela zabiti gola.

Svojom igrom rukometašice Hrvatske su zaslužile himnu, i dobile su je, baš pred meć za bronzanu medalju. “Kraljice, kraljice, rukometna Danice, sada cijeli svijet zna kako igra Hrvatska” refren je pjesme koju je napisao Željko Krušlin Kruška.

Protiv favorizovane Danske hrvatske rukometašice su na terenu prikazale rapsodiju, posebno u drugom polovremenu. Kao protiv Srbije zaključale su vrata prema svome golu i došle do istorijskog uspijeha u ženskom hrvatskom rukometu. Dugo će svijet pamtiti riječi Ćamile Mičijević, igračice koja je izabrana u najbolji tim EP, a za koju su mnogi prigovarali selektoru Hrvatske tvrdeći da je nije trebao pozvati, jer je visoka i nespretna.

Sve možete, al ne možete nas dobiti prije nego ste odigrali s nama”, nakon velike pobjede za broncu rekla je Ćamila.

Ćamila je izbjeglica, 17 mjeseci je zbog povrede bila van terena, većina njenih kolegica je nepoznata u široj rukometnoj javnosti, ali su pokazale da se slava ne stiče po imenu, već po zalaganju. To najbolje oslikava Josipa Mamić, djevojka koja se nakon slave vraća u surovu domaću realnost i klub gdje igraćice štrajkuju zbog neisplačenih plaća. U inostranstvo je tek nedavno otišla vratarka Tea Pijević koja je možda i najveće otkrovenje prvenstva. Završila je turističku školu u Hrvatskoj, ali na EP nije imala namjeru doći kao turista.

“Srce vatreno”, pjesma sa hrvtaskih stadiona nosila je rukometnu klapu do bronze. Djevojke su uživale u glazbi, a selektor Nenad Šoštarić se pokazao kao maestro koji je znao posložiti note. Nakon EP sigurno je da više neće mirno šetati psa zagrebačkim parkovima, j

er on više nikada neće biti samo još jedan od trenera.

Nepopravljivi romantik koji priznaje samo rad i rad sjajno je posložio reprezentaciju od domaćih igračica pojačanih tek nekolicinom onih koji igraju u inostranstvu.

Mnogi su ih zvali “kaubojke” po uzoru na slavne muške kolege. One su za sebe govorile da su “kraljice šoka”. Po svemu što su prikazale,  za nas su one moderne spartanke. Svojom borbenošću su nadoknadile nedostatak kvaliteta. Pokazale su i ogromnu psihičku stabilnost, jer su do bronce došle nakon teškog poraza od Francuske od 11 golova razlike. Potpuno zasluženo su ispisale nove stranice hrvatske istorije, ali i pokazale da David može imati šanse protiv Golijata.