Jedna za laku noć – razmislimo

Smatraj poželjnijim akcije moćnih neprijatelja nego mlakih prijatelja. Nije loš onaj koji te izaziva

Bio jednom lik koji je volio voće. Volio je on i druge ljude i znao se radovati životu, ali nije shvaćao baš najbolje duhovni dio sebe. Jednom se popeo na vrlo visoke grane zbog velike želje za uživanjem voća, nije pazio, spotaknuo se i pao.

Noga mu se zaglavila u krošnji drveta i ostao je tako bespomoćno visjeti. Ponos mu nije dopuštao da zove u pomoć i visio je tako dugo dok nije naišao jedan dječak i obavijestio cijelo selo o njegovoj patnji.

Ljudi su se skupili i vijećali kako mu pomoći, ali nitko nije mogao smisliti ništa pametno.
Odjednom se pojavio mudrac, uzeo kamen i pogodio čovjeka na drvetu.

Ljudi su ostali začuđeni, a ovaj je opsovao. Mudrac je potom uzeo kamen i ponovno ga pogodio. Ljudi su opet bili zgroženi, a čovjek je opsovao. Mudrac je opet uzeo kamen i zamahnuo a čovjeka tada spopade bijes, zaljuljao se i nekako dohvatio jednu granu rukom, izdigao se u vis i oslobodio…

Zapjenjen i zajapuren sišao je s drveta tražeći mudraca, ali njega više nije bilo.

“Gdje je mudrac, gdje je ta konjina koja me gađala kamenom dok sam bio u najvećoj patnji, u mukama i suzama?!”

“Otišao je”, reče mu jedno dijete, “ali zašto se ljutiš, zbog njega si sišao s drveta. On ti je pomogao.