Svi smo mi povezani i ako je netko u našoj blizini suočen s opasnosti ili se ne osjeća dobro – ne bismo smjeli okrenuti glavu kao da se to nas ne tiče. Jučer nečiji problem sutra može postati naš. Suosjećati s osobom i pitati “kako ti mogu pomoći?” najmanje je što možemo, a značajno.

Jednog dana gledajući kroz pukotinu u zidu miš je ugledao farmera i njegovu ženu kako otvaraju neki paket. Kad je vidio da iz paketa vade mišolovku, bio je užasnut. Trčeći kroz dvorište farme vičući: „U kući je mišolovka! U kući je mišolovka!” 

Kokoš, kvocajući i čeprkajući, podigne glavu i kaže: „Gospodine Mišu, to je ozbiljan problem za tebe, ali nema baš nikakve posljedice po mene. Ne moram brinuti zbog toga.”

Miš se okrene svinji i vikne: „Mišolovka je u kući! Mišolovka je u kući!”   

Svinja je suosjećala, ali reče: „Vrlo mi je žao, gospodine Mišu, ali ja tu ne mogu ništa učiniti osim moliti. Budi siguran da si u mojim molitvama.”

Miš se tad okrene prema kravi:  “Mišolovka je u kući! Mišolovka je u kući!”

Krava reče: “Oh, gospodine Mišu, žao mi je zbog tebe, ali to za mene ne znači ništa.”

Miš se vratio pognute glave u kuću kako bi se sam suočio s mišlju o mišolovci i opasnosti koja mu je vrebala od nje. Usred noći začuo se čudan zvuk u kući, poput onoga kad mišolovka uhvati svoj plijen. Farmerova žena požurila je vidjeti što se dogodilo. U mraku nije vidjela da je mišolovka umjesto miša uhvatila rep otrovne zmije. Kad joj se približila zmija ju je ugrizla.

Farmer je čuo ženine jauke, ustao i nakon što je vidio što se dogodilo odvezao ženu u bolnicu. Žena se kući vratila s vrućicom. U želji da joj pomogne farmer je zaklao kokoš i skuhao kokošju juhu. Zdravstveno stanje njegove žene nije se popravljalo. Dolazili su prijatelji i susjedi posjećivati je pa je farmer zaklao svinju ne bi li nahranio svoje goste. Nakon par mjeseci žena je umrla. Farmer je zaklao kravu kako bi prodao meso i osigurao novac za pogreb i ostale troškove.

Miš je to sve gledao kroz svoju pukotinu na zidu, s velikom tugom…