Poslije tri mjeseca obično slijedi povećanje plaćanja satnice, pa se može zaraditi i 3.000 eura računajući prekovremene sate koje svi rade

Islanđani su vrlo nepredvidivi, pa ponuda iza agencije za zapošljavanje nerijetko glasi: imamo posao za tebe, kupujemo ti kartu za prekosutra, hoćeš-nećeš?“ – ovako priču o svom životu i radu na Islandu počinje Nemanja Marković (25), koji je za svega nekoliko dana odlučio da napusti stalan posao i ode u nepoznato.

– Prvu ideju za posao sam dobio od drugara koji je ovde došao nekoliko mjeseci prije mene. Svidjela mi se priča, napisao sam CV i javio se čovjeku iz jedne agencije za zapošljavanje koji je zadužen za to – objašnjava Nemanja za Klik do posla.

Nemanja je prije dolaska na Island imao stalan i fino plaćen posao kao CNC operater, ali kojem je za velike planove u budućnosti bilo potrebno nešto više novca. On objašnjava da sve što mu je za dobijanje posla bilo potrebno bio CV na engleskom, pasoš i preporuka. – Onima koji bi željeli na Islandu da rade, moja sugestija je da sve rade preko neke od agencija, a naročito je povoljno ako već imate nekog ko je zaposlen preko agencije sa kojom biste vi da sarađujete – kaže Nemanja i dodaje da je najbolje da je agencija sa Islanda, da nije neki posrednik u pitanju.

Razlozi za to su, kako on navodi, veoma skupi troškovi života na Islandu. Stanovi su prema njegovoj priči preko 1.000 eura mjesečno, gorivo je veoma skupo… Agencija preko koje je on došao plaća mu i namješten stan, račun za telefon, kola i gorivo, tako da je njegov jedini trošak hrana za koju je neophodno prema njegovoj procjeni oko 300 eura, ili oko 42.000 islandskih kruna. Pojedine agencije nude i plaćen ručak na radnom mjestu. – Islandska kruna je vrlo nestabilna valuta. Prije tri mjeseca je iznosila 120 kruna za evro, a danas je 140 – priča Nemanja i dodaje da su ugovori za posao na satnicu, tako da se česti odlasci u „domovinu“ ili izostanci sa posla ne isplate.

On objašnjava da je uobičajeno radno vrijeme deset sati radnim danima od kojih su dva sata prekovremeni, dok se subotom radi šest do osam sati i svi sati se računaju prekovremeno, ali da to zavisi od firme u koju vas zaposli agencija preko koje ste došli.

– Sama prijava, papirologija, otvaranje bankovnog računa i ostale stvari tog tipa za koje kod nas treba uzeti deset slobodnih dana, ovde traje svega nekoliko minuta – pojašnjava Nemanja i dodaje da je početna plata oko 2.000 eura neto, što znači da se po prvom ugovoru uz ovakvu agenciju može uštedjeti i 1.500 eura mesečno.

– Poslije tri mjeseca obično slijedi povećanje plaćanja satnice, pa se može zaraditi i 3.000 eura računajući prekovremene sate koje svi rade – kaže ovaj mladić.

Od stranaca koji rade, kaže, najviše ima Poljaka, a pored toga je dosta Srba, Rusa, Litvanaca, Letonaca i Hrvata, dok od turista ovu zemlju najviše posjećuju turisti iz Azije.

– Islanđani su većinom jako obrazovani i svi znaju engleski jezik, pa se onima koji dolaze preporučuje da dođu sa makar srednjim znanjem ovog jezika. Međutim, vrlo su ishitren narod, koji ti ne daje mnogo vremena da doneseš odluku – objašnjava Marković i dodaje da klima o kojoj svi govore kao veoma nepovoljnom uslovu za rad i nije toliko oštra.

Najveći problem za ljude koji dolaze, prema njegovim riječima, može biti smjena dana i noći.

– Ovde dan nekada traje od 12 do 17 sati popodne i to može biti otežavajuće, zato svima koji dolaze savjetujem da se naoružaju vitaminom D, kako bi nadomjestili nedostatak sunca – kaže Nemanja koji dodaje da je središte svega naravno Rejkjavik, lijepo uređen i čist grad.

– Piće po restoranima i kafićima je luksuz. Prosječna cijena pića je oko 1.000 kruna, što je osam eura, dok je u prodavnicama oko 300, a o cijenama cigareta ne treba ni da pričam – pojašnjava ovaj mladić i dodaje da je uprkos tome većinom uslova zadovoljan i da bi Island svakome preporučio.