Ista stvar može izgledati različito, sve ovisi od perspektive iz koje se posmatra

Bila jednom jedna patka koja je snijela četiri jaja. Dok je sjedila na njima, lisica je napala gnijezdo i ubila je. Ali, iz nekog razloga, nije pojela jaja prije no što je pobjegla i ona su ostala napuštena u gnijezdu.

Onuda je prolazila kvočka i našla napušteno gnijezdo. Instinkt ju je natjerao da sjedne na jaja i grije ih. Ubrzo nakon toga izlegli su se pačići i, kao što je bilo logično, mislili su da im je ona majka pa su hodali u redu iza nje. Kokoš, zadovoljna svojim novim mladuncima, od-
vela ih je na farmu.

Svakog jutra prije pijetlova pjeva mama kokoš grebla bi tlo, a pačići su se trudili oponašatije. Kad pačići nisu uspjeli izvući iz zemlje ni običnog crva, mamaje pribavljala hranu svim pilićima, trgala svaku glistu na komade i hranila svoju dječicu dajući im hranu u kljun.

Jednog dana, kao i uvijek, kokoš je izašla u šetnju sa svojim leglom u okolicu farme. Njezini su je pilići disciplinirano slijediliu redu. Ali iznenada, kad su stigli do jezera, pačiči su u
jednom skoku zaronili u rukavac, sa svom prirodnošću
ovoga svijeta, dok je kokoš očajnički kokodakala zahtijevajući da izađu iz vode.
Pačići su sretno plivali praćakajući se, a njihova je
mama skakala i plakala bojeći se da se ne utope.

Došao je i pijetao, privučen majčinom vikom, i uočio o čemu je riječ.

“Mladima ne možeš vjerovati”, bilo je njegovo mišljenje.

“Baš su nesmotreni.”

Jedan od pačića, koji je čuo pijetla, približio se obali i rekao im:

“Ne okrivljujte nas za svoje nedostatke.”

“Nemoj misliti, Demiane, da je kokoš griješila. Ne osuđuj ni pijetla. Nemoj misliti da su pačići umišljeni| drski.

Nitko od tih likova ne griješi. Samo vide stvarnost s različitih gledišta. Jedina je pogreška,
gotovo uvijek, misliti da je moje gledište jedino s kojeg se razabire istina.”

Gluhi uvijek misli da su oni koji plešu ludi.