Jedna za laku noć – razmislimo

Nismo mi jedini koji odlučuju o sudbini

https://p

Bila jednom jedna pastirska obitelj. Imali su sve ovce
na okupu u samo jednom toru. Tako su ih hranili,
pazili na njih i pasli.
S vremena na vrijeme ovce bi pokušale pobjeći.
Tada bi došao najstariji pastir i rekao im:
“Vi, nesavjesne i ohole ovce, ne znate da je vani
dolina puna opasnosti. Samo éete ovdje imati vodu,
hranu i iznad svega zaštitu od vukova.”
To je uglavnom bilo dovoljno da ovcama zauzda
“snove o slobodi”.
Jednoga se dana ojanjila drukčija ovca. Recimo da
je to bila crna ovca. Imala je buntovnički duh i poti-
cala svoje drugove da pobjegnu prema slobodi liva-
de.
Posjeti staroga pastira, kako bi uvjerio ovce u vanj
ske opasnosti, bivali su sve češći. Ipak, ovce su bile
nemirne
svaki put kad bi ih istjerali iz tora, sve bi ih
teže iznova okupljali.
Sve dok ih jedne noći crna ovca nije nagovorila i
one su pobjegle.
Gazde nisu ništa uočili dojutra, kad su vidjeli raz-
valjen i prazan tor.
Svi zajedno otišli su plakati staroj glavi obitelji.
“Otišle su, otišle su!”
“Jadnice..”
“A glad?”
“A Žed?”
“A vuk?”
“Sto će s njima biti bez nas?”
Starac se nakašljao, povukao dim iz lule i rekao:
“To je točno, što će s njima biti bez nas? A što je još
gore..
.Sto ces nama biti bez njih?”