Šta je ostalo od teorije Meksikanca Roberta Salinasa Pricea koja je bila svjetska senzacija

Smrću Salinasa Pricea, meksičkog hotelijera, diplomiranog filologa, s homerološkim ambicijama utihnula je priča o postojanju drvene Troje u Gabeli, čapljinskom pitoresknom selu s bogatim arheološkim nalazištima. Poslije više od 30 godina u ovom mjestu na ulazu u ušće Neretve, od januara na ovog simpatičnog meksičkog amiga, zaljubljenika u povijest, ostale su samo njegove tri knjige: “Homerova slijepa publika” (1985.), “Atlas Homerove geografije” (1992.), “Homerski šapati” (2006.) koje je izdavao tamošnji turistički ured. Smrt ga je zatekla na završetku četvrte knjige, čiju je promociju planirao održati upravo u Gabeli, mjestu za koje tvrdio da su u njemu hrabri Ahilej i Hektor vodili odlučujuće borbe za osvajanje mitskog grada Troje.

Njegov dugogodišnji hercegovački domaćin Dragan Bradvica s velikim simpatijama prisjeća se meksičkog homerologa kojeg je zadnji put u Gabeli dočekao 2010. godine. Prvi put došao 1967.

– To je bio sjajan čovjek – počinje priču Dragan Bradvica o čovjeku koji je 1985. godine podigao globalnu medijsku prašinu tvrdnjom da Troja nije u Maloj Aziji nego u Zapadnoj Hercegovini, što je nakon međugorskih ukazanja naišlo na sarkazam struktura vlasti, medija i struke bivše Jugoslavije. – Salinas je, a to malo tko zna, u Gabelu dolazio više puta prije nego što je objavio prvu knjigu 1985. i iznio svoju hipotezu o Troji.

Bio je prvi put 1967. u Gabeli, potom 1976. i onda je 1985. došao i objavio djelo “Homerova slijepa publika”, što je tada bila svjetska senzacija – prisjeća se Bradvica, čiji turistički ured krase fotografije s Meksikancem koji je barem na nekoliko godina malu Gabelu mapirao na arheološku kartu svijeta.

Tih osamdesetih godina prošlog stoljeća, u svijet je poslana teza da je mitska Troja obuhvaćala područje od rijeke Cetine na istoku do Dubrovnika na jugozapadu i na sjeveru do Ivan planine, dakle cijela Hercegovina i dio Dalmacije. Također, tadašnja Troja obuhvaća i otoke Brač, Hvar, Korčulu, Mljet, Lokrum i druge, kao i poluotok
Pelješac. Pristaše ove teorije smatraju da je upravo otok Brač drevni Lezbos. Čak je tada iznesena jedna možda za današnje prilike “iščašena” argumentacija da je na ovom jadranskom otoku i danas omjer pet žena na jednog muškarca. Na početku knjige, kada neprijatelj dolazi s Helisponta s jedne strane,

Trojanci idu preko zemlje Arimoja, a Arimojci dolaze s druge strane, odnosno iz Čapljine. U ovom slučaju, Arimojci su u stvari Dalmati. Price nije odustao od svoje tvrdnje da su drevni Trojanci živjeli na ovim prostorima i u knjigama je nastojao to dokazati. “Ilios i Troja su tu u vašem naselju i odmah krenite u arheološka iskopavanja kako bi se sve to i potvrdilo”, kazao je Price brojnim mještanima koji su se, kao i prije 30 godina, okupili oko meksičkog povjesničara ne bi li čuli neku novu potvrdu starih mitova.

U svojim knjigama i predavanjima tvrdio je da su “Ilijada” i “Odiseja”, drevni epovi mitskog pisca Homera, u stvari geografske karte, samo s tom razlikom da su to karte koje nisu u slikama, kao moderne, nego opisne zemljopisne karte.

Dakle, karte u riječima.ercegovci kao Trojanci Pored mnogih lingvističkih sličnosti u nazivima rijeka i brda oko Gabele, Price kao dokaz svojoj tvrdnji navodi i identičnost hercegovačkih plesova s plesovima koji se pripisuju Trojancima. Iako njegovu teoriju znanstvena javnost nikada nije prihvatila pa čak ni ozbiljnije razmatrala, Price je bio do kraja odlučan u tvrdnji da su drugi u krivu, a da je jedino on detektirao sadržaj drevnih Homerovih spisa. Uzgred, Price sumnja da je legendarni slijepi pjesnik Homer uopće ikada i postojao. Naime, on smatra da su “Ilijada” i “Odiseja” narodne priče koje se samo pripisuju nepostojećem piscu. Godinu dana nakon njegove smrti i deset godine od njegova zadnjeg dolaska u Gabelu, Troju gotovo nitko i ne spominje.

Drvene zidine za koje je Price mislio da vuku podrijetlo iz vremena starih Grka danas rijetko tko posjećuje. A bilo ih je i nekoliko godina nakon smrti Salinasa. Dolazilis u Slovenci, ali i turisti izu drugih država.

 Među brojnim kritikama na račun tvrdnji Salinasa Price je i ona da je plagirao dugogodišnji predani rad Aristida Vučetića, pripadnika jedne od najuglednijih dubrovačkih srbokatoličkih obitelji te punca filozofa i gljivara Ivana Fochta. No, kako god bilo, Gabeljanima nedostaje ovaj simpatični amigo, s homerološkim ambicijama. Roberto Salinas Price rođen je u Ciudad de Mexicu 1936. godine, a školovao se u SAD-u, gdje je na koledžu St. John u Anapolisu diplomirao filologiju. Do sada je objavio djela “Homerova slijepa publika” (1985.), “Atlas Homerove geografije” (1992.), “Homerski šapati” (2006.). Smrt ga je zatekla na završetku četvrte knjige.