RVI invalid sa suprugom u kolicima ostvario je svoj san. Otvorili su prodavnicu zdrave hrane u kojoj prodaju vlastite, ali i proizvode drugih malih proizvođača koji ne mogu da budu konkurentni na tržištu. Prvi kupac bio je Milorad Dodik, a vlasnici se nadaju da to neće biti i posljednji put, pa mu poručuju da imaju i dostavu

U nekih 30 – etak kvadrata smjeteno je mnogo ljubavi i velikih ljudskih priča o borbi da se preživi. Svaki proizvod u Kući zdrave hrane koju su otvorili Nemanja i Zorica Dujić ima svoju ljudsku priču. Tako je i sa vlasnicima koji su na tržnicama pokušavali prodati proizvedeno u plastenicima koji su u vlasništvu Zoricinih roditelja. Tu su spoznali sve muke malih proizvođača poput njih koji se sa kvalitetnim proizvodom na tržištu sve teže nose sa velikim proizvođačima koji imaju konkurentnije cijene, ali ni izbliza kvalitetan proizvod. Njihova prodavnica nije velika, ali u njoj svoje proizvode izlaže više od 50 proizvođača iz čitave BiH. Za sada to su uglavnom voće i povrće, te prerađevine od njih, a uskoro se očekuju i mliječne prerađevine s Kupresa, te suhomesnati proizvodi iz Banjaluke.

LikeStory: Od otvaranja prodavnice do danas prošlo je malo vremena, može li se govoriti o poziciji Kuće zdrave hrane na tržištu?

Nemanja: Prošlo je tek mjesec dana od otvaranja Kuće zdrave hrane. Prema mom skromnom mišljenju niko nema monopol i svako od nas se bori da opstane.Malim trgovcima i proizvođačima je čini mi se teže. Mislim da se o našoj poziciji na tržištu može govoriti tek za godinu, ili dvije.

LikeStory: Često ističete da iza svakog proizvoda postoji priča, kako se to u praksi manifestira?

Nemanja: Vjerujem da topla ljudska riječ pomaže. Meni nije teško sa svakim proizvođačem razgovarati. Često čujem s kakvim problemima su suočeni. Ta emotivna strana kod mene dođe do izražaja kada se kupci dvoume čiji proizvod da uzmu. Onda ih upoznam sa uslovima u kojima žive i rade ti proizvođači. Neki proizvođači već dvije godine nisu nigdje izlagali svoje proizvode, drugi skupljaju novce prodajom proizvoda za kupnju šporeta na drva socijalno ugroženim. Njima i drugima smo stalno na raspolaganju.

LikeStory: Koliko je organska hrana po cijenama dostupna ljudima, kako prodavnica uopšte funkcioniše, imate li dostavu, internet katalog?

Nemanja: Ne mogu uticati na cijenu koju traže proizvođači. Sugerišem im da cijena prodaje proizvod. Srećom najveći broj njih me poslušao pa smo po cijenama niži od tržišnih, ili u tom rangu. U trgovini radimo supruga i ja. U nekom periodu među smjene ja vršimo i besplatnu dostavu po gradu. Katalog nemamo. Jedini slobodan dan u sedmici nam je nedjelja, ali nerijetko smo tad kod ženinih u selu. Ako mi vrijeme dozvoli nekad ću izraditi i web site. Za sad se oglašavamo putem Facebook profila Kuća zdrave hrane.

LikeStory: Koliko ovakav projekat ima podršku nadležnih institucija iz RS-a?

Nemanja: Veliku podršku smo dobili od gospođe Iskre Arapović iz ministarstva poljoprivrede RS. Mi kao mali proizvođači ne bi mogli police napuniti tokom cijele godine, a nakon slučajnog poznanstva Iskra nam je pomogla da se uvežemo s drugima čime je osigurana kontinuirana ponuda. Kuću zdrave hrane otvorio je predsjednik Dodik na naš lični zahtjev. U Banja Luci su otvarani mnogi tržni centri na čijem otvaranju predsjednik Dodik nije bio prisutan. Po mom mišljenju, tim što je otvorio ovaj naš špajz od 30 kvadrata nedvosmisleno je dokazao da je čovjek iz naroda te da cijeni male ljude koji se svojim radom bore za bolje sutra. Okrenimo se svi radu i biće nam bolje.

LikeStory: Da li je Dodik kupio nešto iz Vaše ponude?

Nemanja: S ponosom mogu reći da je predsjednik Dodik bio naš prvi kupac. Obećao je da će povremeno navraćati “u kupovinu”. Želim da zna da će kod nas uvijek biti drag gost a ukoliko mu obaveze to ne dopuste želim podsjetiti da vršimo i kućnu dostavu. Ja lično vjerujem u Boga, Republiku Srpsku i Milorada Dodika. Mislim da radi dobar posao i on je najviše pozicioniran predstavnik srpskog naroda u BiH.

Iza Nemanje je bogata novinarska karijera duga preko 20 godina. Supruga je držala malu knjižaru i dobitnik je nagrade za najboljeg poslodavca. Sa njihovim znanjem i upornošću doći će i još bolji rezultati. A o kakvim ljudima je riječ govori činjenica da je Nemanja kao pripadnik sanitetskog voda ranjen šest puta u ratu, ali ljude dijeli isključivo na dobre i loše. Druge podijele ga ne zanimaju.