U sarajevskom naselju stup postoji skriveno blago. riječ je o vrtiću Bonum koji razvija familijarni koncept rada. mame i djeca su zadovoljni radionicom pravljenja pekmeza, a uskoro će biti nešto i za tate
Na inicijativu učiteljica proteklog vikenda u PU Bonum je održano lijepo i korisno druženje roditelja, djece i uposlenika vrtića. Pravio se pekmez od šljiva. Dio voća, dan ranije, su za kuhanje svojim mamama pripremila djeca. Radionica je održana kako bi se ostvarila što bolja saradnja ustanove i porodice.
– Odlučili smo da na praktičan i jednostavan način djeci pokažemo šta su prijateljstvo i saradnja. Željeli smo im pokazati i da je ovaj vrtić njihov drugi dom. Uz druženje i koristan rad djeci smo željeli približiti i korist od voća, a sve u cilju razvijanja zdravih radnih i prehrambenih navika, istakla je učiteljica Mirsada Sokolović.
Za mame bilo je ovo jedno lijepo novo iskustvo. Za neke i prilika da nauče nešto korisno. Jednostavno ubrzan način života i svakodnevnica ne daju dovoljno prostora za ovakve stvari.
– Jako sam uzbuđena i drago mi je da se ovo organizovalo. Meni je prvi put da ovo radim, jer za to su nekako zadužene mama i svekrva. Ovdje sam upisala dva sina i nisam se pokajala. Vrtić je super, a posebno je lijepo jer ima prekrasnu baštu, za LikeStory je rekla Armina Podžić.
Zadovoljne su i ostale mamae koje su se u velikom broju odazvale na radionicu. Neke su došle spremne.
– Kod nas su kecelje u svakodnevnoj upotrebi. Lana voli da pomaže u kuhinji i vjerujem da će to biti intenzivnije nakon ovoga. Vrtić je za svaku pohvalu i dobro je da je malo izolovan jer to mu pojačava osjećaj familijarnosti koji se ovdje gaji. Htjeli smo dijete upisati u drugu ustanovu, ali smo se baš zbog toga predomislili, i nismo se pokajali, kaže Anela Valjevac.
Žene ko žene. Kecelju oko struka uspjele su staviti i jednom od rijetkih tata koji je toga dana bio tu. Za tren oka našao se kraj ognjišta sa drvenom kašikom za mješanje u ruci. Podnio je to muški, radio je sve što mu se kaže.
Subotnja slika iz vrtića Bonum bila je zaista sjajna. Djeca vesela i razigrana, mame nasmijane i vrijedne, a učiteljice, ko osice, svakome su se našle pri ruci. Nikome nije bilo ništa teško uraditi. Čistile su se i prebirale šljive, miješao pekmez, ložila vatra. Našlo se vremena za igru i ples.
Na kraju tegle pune ukusnog pekmeza. Nije ni moglo drugačije. jer u njemu je toliko ljubavi. Za dekoraciju bila su zadužena djeca, pa je prvi Bonumov pekmez dobio i svoj omot. Svoj trud djeca će imati čime i zasladiti.
Nakon ovog vrtić Bonum je “otkriveno blago”. Jednostavno je drugačiji.
